Saturday, May 28, 2011

VELIKI VEZIR,,Dervis Susic

Istorijska drama u sest slika od dva dijela



LICA;

MEHMED-PASA SOKOLOVIC
MUZAFER PILAVIJA, vezirov tjelohranitelj
ORLOVIC, Hamzevija
SADUDIN, carski dovadzija
DJUZEL MEHMED-AGA, upravnik tamnice
SULTAN MURAT III
ESMIHAN, vezirova zena
KASIM DALKILIC, janicar
HASAN, vezirov defterdar
HUSREF-PASA
CARSKI DEFTERDAR
ZENA IZ BOSNE
CLANOVI DIVANA
STRAZARI
CAUSI
IGRACICE
ROBINJA, pratilja vezirove zene
I ROB
II ROB (nijem)
UBICE
NURBANU, sultanija, majka Muratova i Esmihanina
POSLUZITELJ NA DIVANU
CELEBIJA, carski lijecnik (hecim)
Dogadja se pocetkom oktobra 1579. u Carigrad

PRVI DIO:

Sala za sjednice jos je prazna. Protrci poneki caus i popravi neku sitnicu u namjestaju.

Lale Izar, glavni defterdar na Divanu udje, osmotri prostoriju, sjede u podnozje vezirove stolice s lijeva.

CAUS (navjestitelj): Sijavus-pasa, rumelijski beglerbeg! (Pokloni se.)
Sijavus-pasa udje, malo se zacudi da je prvi dosao, ovlas pozdravi, sjedne, suti zamisljen.
CAUS: Lala Mustafa pasa, vezir kupole. (Pokloni se)

Lala-Mustafa pasa udje, pozdravi, sjedne.

CAUS: Mehmed Pasa! (Nakon krace pauze) Zal Mahmut-pasa!

(Dvojica dostojanstvenika udju gotovo jedan za drugim, pozdrave prisutne gestom kojim se pozdravlja prijatelj s kojim se cesto vidja, zauzmu svoja mjesta.)

CAUS: Abdurahman-efendi, kaziasker Rumelije! Mehmed-efendi kaziasker Anadolije!

(Dvojica dostojanstvenika udju, uljudnije pozdrave prisutne, sjednu bez rijeci na svoja mjesta. Sasaptavaju se...)

CAUS: (Glasnije) Sinan pasa, Allah mu ugled ucinio vjecnim!

(Prisutni s postovanjem pozdrave Sinan-pasu, izdvajajuci ga tim pozdravom medju najpostovanije.)



SCENA PRVA

(Sjednica Divana)

U polukrugu sjede clanovi Divana, na koljenima. Iza njih causi s golim sabljama u rukama. Malo uzvisenje za mjesto velikog vezira je prazno. U njegovom podnozju sjedi defterdar.
Sutnja.

Iscekivanje
PEJALA PASA: (oslusne, pogleda po ostalim clanovima, zatim Defterdaru) Da li je Mehmed-pasa jutros zdrav ustao?
DEFTERDAR: Javio je da ce doci.
PEJALA PASA: (Pogledavsi u resetkasta vrata tzv. Babi Seadat iz kojih ponekad sultan prati sjednice Divana) Da li je sultan Murathan, Allah mu moc uvecao, sjeo u svoju sobu?
DEFTERDAR: Nije.
SINAN PASA: (aludivno) Vec tri godine on to ne cini.
PEJALA PASA: (opomenuvsi) Njegova volja.
DEFTERDAR: Cuo sam da je sultan Murat han, Allah mu carstvo udvostrucio, svunoc bio na sijelu kod svoje majke...

Tisina
Iscekivanje.
CAUS: Husref-pasa, Allah mu ugled ucinio vjecnim!
Husref-pasa prodje zurno, sjedne na prvo mjesto s desna, gdje mu po ljestvici pripada.
Sjedajuci, srdacno se pozdravlja sa Sinan-pasom.
Sutnja...
CAUS: (S vrata, svecano) Mehmed-pasa Sokollu...
Clanovi Divana ustanu, pognu glave.
Mehmed-pasa ulazi za svoje godine brzo, poslovno, srdito, podje na
svoje mjesto, pogleda na prisutne...
MEHMED PASA: Sabahlbriniz hairolsun!
CLANOVI DIVANA: Allah razi olsun! (Tek sto veliki vezir sjedne i oni posjedaju)
MEHMED PASA: (Defterdaru) Skrati sve uvode! Pocni! Zuri mi se!
DEFTERDAR: (Poljubi golem defter, raspecati ga, izvuce jedan list hartije) Pismo venecijanskom duzdu u vezi udvostrucenog karantina za trgovce iz Azova...
SOKOLOVIC: Potpisano! Raspravljeno. Dalje!
DEFTERDAR: Raspis svim kadijama, kadiaskerima i...
SOKOLOVIC: Je li to tumacenje naredbe o oslobadjanju hriscanskih predhodnica u pohodima od obaveza popravke mostova?! Zar to jos nije otislo? To smo raspravili prije dvadeset i dva dana. Tri pisara koji su najodgovorniji za zakasnjenje raspisa, kazniti! Poslati ih u vojsku na granicu prema Karabogazu. Dvije godine! Dalje!
DEFTERDAR: ...veliki most na Tisi provaljen...
SOKOLOVIC: Ravno prije godinu i dva mjeseca s ovog mjesta izdato je naredjenje da se popravi. Za prekosutra sastavi spisak odgovornih i prijedlog – koga na galiju, koga u granicnu sluzbu... a ko da radi na mostu! Dalje!
DEFTERDAR: Ostalo – pisma prema zakljuccima prekjucerasnje popodnevne sjednice. Da ih citam?
SOKOLOVIC: Mislim da ne treba. Zeli li neko od clanova Divana da ih cuje? Niko? Dalje!
DEFTERDAR: Neki podanici mole...
SOKOLOVIC: Pustite prvog!
(Defterdar da znak causu, ovaj nekome napolje. Na vratima se pojavi zena, u siromasnoj feredzi, bosa ali dostojanstvena. Neodlucno stane, pode prema veziru, klekne, suti...)
DEFTERDAR: Govori, ko si, sta zelis?
ZENA: Je li ovdje sam sultan?
DEFTERDAR: Ovdje je njegova desna ruka – Mehmed-pasa, veliki vezir.
ZENA: Necu nista. (Podje natrag)
SOKOLOVIC: Stani! (Posto je caus vrati) Ja sam Mehmed. Zar ne mogu rijesiti to...?
ZENA: Mogao si, ali nisi htio.
(Govore svi u glas)

PEJALA PASA: Znas li ti gdje si?
SINAN PASA: Bezobraznice!
DEFTERDAR: Sta brbljas!
IV CLAN DIVANA: O! zenski jezice!
V CLAN DIVANA: Kratka pamet!
VI CLAN DIVANA: Stap, stap!
SOKOLOVIC: (Umirivsi rukom zapanjene clanove Divana) Sta sam to mogao, a nisam htio?
ZENA: Paa... eto, ja sam od Teocaka, iz Bosne. Udali su me za Husrefa trgovca u Ilok. Cetiri sina sam imala, sve cetiri sam izgubila, trojicu na granici, a jednog bog uze onako... covjeka mog napise skeledzije na Tisi i udavise, a pare otese... Molila sam kadiju Ilockog da napise... da pomognete, da ne prosim... da napise tebi, jer je moj Husref bio s tobom na Mohacu, stalno se hvalio tvojim jaranstvom... Dva puta je kadija pisao... a ti... biva, tako...
SOKOLOVIC: (Opet umirujuci clanove Divana koji su zapanjeni zeninom slobodom, Defterdaru) Je li kad stigla takva žalba?
DEFTERDAR: Nije, hazretleri!
SOKOLOVIC: (causu) Izvedite zenu, dajte joj pristojan konak, neka moj Hasan da novac da joj se skroji nova feredza, obucu i sve ostalo... novo, i neka ceka u zenskom hanu na Prvoj kapiji! (zeni) Idi, bice sve u redu...
ZENA: Ali, ja nisam rekla sta hocu.
SOKOLOVIC: Da cujem?
ZENA: Ja hocu... ja molim... samo da se kadiji Ilockom prebije lijeva noga.
Smijeh.
Radoznalo krivljenje vratova.
SOKOLOVIC: Kako rece?
ZENA: Da mu se prebije lijeva noga. Ja dosla njemu, pitam je li moja zalba otisla u Stambol, on na me vatru... ja njemu: pare si moje potrosio, a on mene da oprostite – lijevom nogom...
SOKOLOVIC: Ispitacemo. Kaznicemo. Mozeš ici!
ZENA: (Odlazeci) Samo lijevu... Tako sam se zaklela...
(Govore svi u glas)
DEFTERDAR: Svasta u bozjoj basci...
PEJALAPASA: The, zenska pamet!
SINAN PASA: Guja otrovnica!
III CLAN DIVANA: Zmaj!
IV CLAN DIVANA: Sve su iste!
V ČLAN DIVANA: Ja ne bih smio!
VICLANDIVANA: Stap, samo stap!
SOKOLOVIC: (Posto zena ode, Defterdaru, umirujuci clanove velikog divana) Neka joj se da sto sam rekao! Neka saceka! Ispitati je li tacno! Ako jeste, neka kadiju sprovedu ovamo..! I predaj Djuuzelu. Taj ce mu prebiti obadvije. Dalje!
DEFTERDAR: (opet namigne causu, ovaj da znak drugom)
HAMZEVIJA: (Nakloni se malo, stane prema Sokolovicu na pristojnoj udaljenosti) Ako sam pred velikim vezirom Mehmed-pasom, neka mi se ne zamjeri! Nevolja me dognala...
SOKOLOVIC: Cekaj, paa... ja sam tebe vidjao...
HAMZEVIJA: (Odvec odlucno i dostojanstveno za svoj izgled). Da, dva put sam ti prilazio ruci... htio sam da molim, a ti si mi bacio milostinju. Vracam ti novac. Ja novac ne trazim (Spusti preda se novac)
SOKOLOVIC: Nego, Sta zelis?
HAMZEVIJA: Ja sam iz tekije iz Orlovica, u Bircu, vilajet bosanski...
Vezir se namrsti.
Clanovi Divana zacudjeni, namrsteni.
Tajac.

SOKOLOVIC: Hamzevija?
HAMZEVIJA: Ta rijec je veoma opasna kao ime. Ja kazem samo da sam rodjen i odrastao tamo...
SOKOLOVIC: Pa sta hoces?
HAMZEVIJA: Molim da pustite na slobodu okovane hamzevije...
SOKOLOVIC: Staa?
HAMZEVIJA: Ja mislim da su oni nepravedno proglaseni dusmanima. Hamzevijski red uci milosrdju, dobroti, ljubavi prema ljudima... Njih su opanjkali...
SOKOLOVIc: (Defterdaru) Udarite mu deset vrucih po tabanima, a zatim ga nahranite, odjenite i posaljite natrag. Da nikad vise ne spomene ime tih bogohulnika! (Hamzeviji) Ahmace! Ko te nagovorio da se igras glavom? Vodite ga! (Kad causi izvedu Hamzeviju) Aa, ljudi!
PEJALA PASA: On jos misli da su hamzevije zive...
SINAN PASA: I njega bih ja. I on je, sigurno buntovnik kao svi oni...
SOKOLOVIC: Budala! (Suti. Zamisljen. Naglo.) Vratite ga! (Kad caus istrci) Ne, tu nesto nije u redu. Smjesta neka se vrati/ (Kad ga caus dovede) Je li, ko je tebe poslao da molis za njih?
HAMZEVIJA: Moja savjest. I moja nada da ovo carstvo moze ponekad patiti od zabluda, ali da je sposobno ispraviti ih cim prije.
SOKOLOVIC: Oo!
HAMZEVIJA: Kazite mi, ako nije tako...
SOKOLOVIC: Kazi mi – ko te poslao?
HAMZEVIJA: Zar vasa slavna mudrost mora ponoviti pitanje na koje je vec dobila istinit odgovor?
PEJALA PASA: Bezobraznice!
SOKOLOVIC: (Pejala pasi) Neka! (Hamzeviji) Hamzevije su zvanicno proglasene bogohulnicima.
HAMZEVIJA: Slabosti dokaza ne moze pomoci njihovo ozvanicenje.
SOKOLOVIC: Oho, kazi ti meni – jesi li ti kad ubijao?
HAMZEVIJA: Ne razumijem, paso hazretleri. Ne znam kakve veze ima...
SOKOLOVIC: Jesi li kad ubio?
HAMZEVIJA: To je nespojivo sa... uostalom...
SOKOLOVIC: S cime je nespojivo? S cime? Kazuj, brzo! Nespojivo sa hamzevijskim ucenjem, je li? Znaci, i ti si? Govori brzo!
HAMZEVIJA: Nemam sta da kazem... (svi ustaju i reaguju)
SOKOLOVIC: Znaci, jesi. No, dobre sam volje. A sta bi recimo... da saznas... neko je od ovih prisutnih isjekao tvoje hamzevije... recimo – on! (Sinan pasa) Potamanio ih. (Causu) Daj ovom momku tu sablju! (Caus dadne hamzeviji sablju) Evo, on je pobio tvoje hamzevije! Osveti se! (U medjuvremenu Sokolovic je namignuo jednom causu koga hamzevija ne vidi. Caus naperi strijelu na Hamzeviju za slucaj da izmahne) No, udri!
HAMZEVIJA: (Spusti sablju) Molim da se ne salite s tim... Na licu ovog umnog covjeka vidi se da – nije...
SOKOLOVIC: Ja? Recimo... ja sam...
HAMZEVIJA: Ja znam da vasa svjetlost odavno ne ubija i da taj krvavi posao neko drugi svrsi.

No comments:

Post a Comment

Post a Comment