Monday, May 16, 2011

JUNAK NASEG DOBA ,,Mihajl Jurjevic Ljermontov

BILJESKE O PISCU:
=================
Mihajl Jurjevic Ljermontov, ruski pjesnik i pripovijedac, bio je uz Puskina najveci predstavnik ruskog romantizma. Kao oficir bio je prognan na Kavkaz gdje je u dvoboju poginuo. Osamljen, nezadovoljan svojom sudbinom i drustvenim prilikama Ljermontov se razvija pod utjecajem Byrona te u djelima pjeva o snaznim licnostima, pobuni, slobodi i osamljenosti. Najznacajnije djelo mu je "Junak naseg doba" kojim stvara prvi ruski psiholoski roman i jedno od prvih djela ruske proze. Roman se sastoji od predgovora i pet pripovjedaka koje su povezane u cijelinu likom Pecorina i ostalih koji predstavljaju "suvisne ljude" karakteristicne za rusku knjizevnost. Pisao je i drame od kojih mu je najpoznatija "Maskerata" a od stalih su tu jos "Pjesma o trgovcu Kalasnikovu", "Demon i Meyri".

O LIKOVIMA:
==============
Pecorin - suvisan covjek, zasicen zivotom i uzicima koji se ne moze smiriti i voljeti, bjezi od svega pa cak i od samog sebe, ne preza ni pred cim, ima i trenutaka iskrenosti ali to ne utjece na njega jer je on vrlo tvrda osoba.
Bela - kavkaska djevojka, lijepa i strastvena, voli Pecorina i na nista se ne obazire, boli je Pecorinov odnos prema njoj.
Maksim Maksimovic - stari kapetan, jako voli Pecorina, ali je razocaran kad ga Pecorin nije ni pozdravio kako je ovaj zelio.
Vera - jedina Pecorinova ljubav i jedina osoba koja ga iskreno razumije, shvaca da se protiv srca ne moze i da mora zivjeti sa nesretnom ljubavi.
Kneginjica Meri - mlada naivna djevojka iz visokog drustva, pomalo umisljena, ali je ljubav prema Pecorinu mjenja, te ona propada.

KRATKI SADRZAJ:
===============
Djelo zapocinje predgovorom, kojim se izrice namjera opisivanja jedne generacije.
"Junak naseg doba zaista je, postovana gospodo, portret, ali nije portret jednog covjeka nego predstavlja portrete cijelog naseg narastaja, poroke razvijene u punoj mjeri". Tu dalje pise o realnosti djela i zeli reci da je cijeli roman ziva istina, samo malo napisan u prenesenom znacenju.

-Prvi dio je Bela. Pisac putuje te na putovanju susrece Maksima Maksimica. U daljnem tekstu on pocinje opisivati Pecorina vrlo detljno sto se vidi u ovom odlomlku:
"Zvao se … Grigorij Aleksandrovic Pecorin. Bio je decko i po, mogu vam reci, samo malko cudan. Tako naprimjer, po kisi, studeni, povazdan u lovu, svi prozebli, umorni, a njemu nista. A drugi opet sjedi u svojoj sobi i pirne li vjetric, veli da se prehladio".

Pecorin otima Belu, kci nekog Kavkaskog poglavice te se ona zaljubljuje u njega a Pecorin joj otkriva sebe, svoju dosadu, svoj besmisao tj. svoj karakter i razmisljanja. Bela nesretno umire a Pecorin biva premjesten iz Gruzije.

- Drugi dio se zove Maksim Maksimic. Maksim Maksimic i Pecorin se susrecu, Pecorin se ponasa jako hladno, sto pogadja Maksimovica jer su njih dvojica gotovo "odrasli" zajedno. Vodi se dugi dijalog izmedju Pecorina i Maksimica. Na tom djelu zapocinje Pecorinov dnevnik u cijem predgovoru Ljermontov iznosi zasto je uopste napisan tj. koja mu je svrha.
"Citajuci vise puta ove zapise, osvjedocio sam se u iskrenost onoga koji je tako nestedimice iznosio na vidjelo vlastite slabosti i poroke. Povjest covjekove duse pa bila to i najsitnija dusa, gotovo da je korisnija i zanimljivija od povjesti cijelog naroda, pogotovu kad je povjest duse plod do kojeg je dosao zreo covjek promatrajuci sama sebe i kad je pisao bez isprazne zelje da izazove samilost ili divljenje … ".

Tema:
Pecorinov zivot, njegove pustolovine u kojima uvijek trazi neko
novo uzbudjenje da mu zivot ne bude dosadan. To najcesce ukljucuje
poigravanje tudjim osjecajima, manipuliranje tudjim zivotom i izdaju
prijatelja.

Problematika koja se obradjuje u djelu:
U ovom djelu obradjen je zivot "suvisnog covjeka". On misli da za njega
sreca ne postoji, a zapravo je ne uspijeva pronaci, iako moze biti pred
njim cijelo vrijeme. Zivot mu je ispunjen nizom razlicitih dogadjaja koji
su ga privremeno usrecili, pa zbog toga mora ici naprijed i izazivati zivot.
Jedino pitanje koje postavlja Pecorin jest pitanje postojanja sudbine i
slobode, sto se vidi u ovoj recenici:

"I, ako je zbilja sve preodredjeno, zasto nam je onda dana volja, razum?
Zasto moramo odgovarati za svoje postupke?"



Pecorin i Maksimovic su godinu dana bili zivjeli zajedno u vojnoj utvrdi.
Obojica su bili sasnici. Tako pocinje prva pripovijetka – "Bela",
gdje Pecorin biva pozvan na zabavu jednog "prijateljski raspolozenog
kneza", gdje je upoznao Belu, knezevu najmladju kcer, i u nju se
zaljubio. Osim kneza, na tom je mjestu obitavao i razbojnik Kazbic,
koji je bio vodja lokalnih hajduka u borbi protiv Rusa, te se i on zagledao
u Belu. Kazbic je imao prekrasnog, vitkog konja kojega je knezev sin
Azamat htio, te je za njega bio spreman sve uciniti. Azamat i Pecorin se
dogovore – ako Pecorinu Azamat dovede svoju sestru, ovaj ce njemu
priskrbiti toga konja. Azamat otima svoju sestru i dovede je Pecorinu,
a natrag otidje s konjem. Kazbic, shvativsi da je prevaren, pobjegne.
Pecorin na sve nacine zeli steci Belinu naklonost i ljubav.
Polako to i postize. Nakon sto ga je Bela zavoljela i potpuno mu se predala, on ju pocinje ignorirati. Kazbic ubija kneza (Belinog oca) zbog
osvete. Kasnije otima Belu te je smrtno rani nozem u ledja.
Bela nakon dva dana umire, stalno izrazavajuci svoju ljubav Pecorinu.
Ali on nije mario.

Druga pripovijetka pocinje susretom Maksimica i autora.
Razgovaraju o Pecorinu. I Pecorin dolazi u to mjesto.
Maksim jedva ceka da ga vidi, ali se ovaj pojavljuje tek na kraju kada
je morao odlaziti. To je razljutilo Maksimovica te je Pecorinove dnevnike
predao autoru (Pecorinu je bilo svejedno sto ce sa njima uciniti).
Nakon godinu dana Pecorin pogiba te pisac odlucuje objaviti njegov
dnevnik. U dnevniku je opisan Pecorinov put i odmor u jednom mjestu.
Na putu prenocuje u jednom primorskom gradicu, gdje igrom slucaja
rabzbija jedan "neduzan" lanac krijumcarenja gdje jedna djevojka pogiba.
Nakon dolaska na konocno odrediste Pecorin susrece svoje stare prijatelje,
Grusnjickog i doktora Vernera. Tu dolazi i kneginjica sa svojom majkom.
Grusnjicki se zaljubljuje u kneginjicu. Pecorin to uvidja i nastoji ih
razdvojiti na neobican nacin. Pricajuci price stjecao je popularnost i
odvodio kneginjicine udvarace, sto je ona mrzila. Daljnjim ignoriranjem i
izigravanjem ravnodusnosti prema njoj ona ga je pocela jos vise mrziti.
Grusnjicki joj se udvarao, sto ju je prvih nekoliko dana zabavljalo,
a kasnije joj je dosadilo. Za to je vrijeme Pecorin naljutio kneginjicu,
te ga je ona pocela toliko mrziti da nije prosao dan da to ne pokaze.
Naglim preokretom, nakon sluzbenog upoznavanja jedne veceri na
zabavi, kneginja je pocela sumnjati u svoj stav. Tada se pojavljuje i
Pecorinova bivsa djevojka Vera, koju je napustio, ali ga ona i dalje voli.
Kasnije je kneginjica izbjegavala Grusnjickog, a nije mogla bez Pecorina,
koji se poceo poigravati i sa Verom. Nadalje, Grusnjicki zamrzi
Pecorina zbog uplitanja izmedju njega i kneginjice te smislja osvetu.
Pecorin se poigravao sa Verom i kneginjom, tj. sa njihovim osjecajima.
Na kraju kad je odlazio, kneginja nije mogla bez njega,
a on joj ravnodusno odgovora da je ne voli (ona mu placuci kaze da
ga mrzi, a on joj se zahvali). Grusnjicki optuzuje Pecorina, zbog cega oni
pristaju na dvoboj gdje su planirali ubiti Pecorina, ali je on shvatio njihove
namjere. Nakon dvoboja Pecorin biva ranjen, a Grusnjicki mrtav.
Pecorin odlazi i to je kraj Pecorina dnevnika. Daljnji prikaz radnje se
zbiva u tvrdjavi, gdje je Pecorin bio stacioniran sa Maksimicem.
Tu pocinje pripovijetka "Fatalist" gdje se jedne veceri Pecorin okladi
sa jednim vojnikom u nepostojanje sudbine. Rekao mu je da ce umrijeti
do kraja veceri. Sta se kasnije i zbilo – pijani kozak (ruski konjanik) ga
je presjekao sabljom (od ramena do srca).

-Treci dio knjige, odnosno prvi dio dnevnika zove se Tamanj, a cetvrti odnosno drugi dio dnevnika Kneginjica Meri.
Ovaj dio radnje se odvija u ljecilistu Tamanj gdje se pojavljuje se Pecorinova stara ljubav - Vera. Pecorin zavodi kneginjicu Meri i u jednom trenutku otvara joj svoju dusu:
"Eto, takva je moja sudbina od malih nogu!
Snazno sam osjecao i dobro i zlo; niko me nije mazio svi su me vrijedjali, pa sam postao zlopamtilo; bio sam mrk, druga su djeca bila vesela i brbljava; osjecao sam se vedriji od njih a smatrali su me manje vrijednim. Postao sam zavidan…
Postao sam moralni bogalj - jedne polovice moje duse nije vise bilo, usahnula je, isparila se, umrla je, odrezao sam je i bacio a druga je polovica bila ziva i spremna da svakome stoji na usluzi ali to niko nije zapazio jer niko nije znao da je postojala ona druga polovica".

Vera je jedina osoba koja Pecorina voli i razumije te mu pruzi "oslonac" kao niko drugi, ali Pecorin shvaca to prekasno, tek u trenutku kad je gubi.

-Posljedni dio je Fatalist,, u ovom odlomku Pecorin razmislja o smislu i besmislu svog zivota - koji je tako brzo zavrsio.

KRITIKA I ZAPAZANJA:
=======================
Ovaj mi se roman vrlo svidja , s jedne strane govori o situaciji ljudi u to doba u Rusiji s druge nas vodi kroz ruski romantizam. Ima puno opisa ali najvise se vodi dijalog izmedju likova. Radnja se odvija u 18 st. u malom ribarskom naselju (na pocetku) , kasnije u ljecilistu Tamanj. Ideja autora bi bila njegovo nezadovoljstvo koje ga navelo da napise roman i tako tu strast i mrznju pretopi u psiholoski roman. Tema je isto usko povezana s idejom tj. prikaz svog zivota u osobi drugog lika. Najvise mi se dopalo sto kad jednom pocnes citati nemozes prestati dok ne dodjes do kraja knjige jer uporno jedna radnja vuce drugu da nikad nije dosadno i po mom misljenju to daje djelu taj poseban i jedinstven sadrzaj.

No comments:

Post a Comment