Monday, May 16, 2011

KOSTANA,, Bora Stankovic

BILJESKE O PISCU:
==================
B. Stankovic (1876. -1927. ) rodjen u Vranju, u siromasnoj zanatskoj porodici. Skolovao se u Vranju I Nisu, pravni fakultet zavrsio je u Beogradu. Zbog raznih neprilika u koje je zapadao, gotovo stalno je bio u sukobu sa beogradskom carsijom i citinskim moralom. Borislav Stankovic bio je plodan pisac. Njegova najpoznatija djela su pripovijetke:
"Iz starog jevandjelja", "Stari dani", "Boziji ljudi", "Pokojnikova zena";
romani:
"Necista krv", "Gazda Mladen i Pevci" (koje nije zavrsio);
i drame:
"Kostana", "Tasana i Jovce",
te memoari:
"Pod okupacijom".
Knjizevni rad zapoceo je u vrijeme kada se u srpskoj knjizevnosti vrsio nagli zaokret prema Evropi. Kao I mnogi njegovi vrsnjaci i Borislav Stankovic je boravio u Parizu, ali taj boravak nije imao nikakva odjeka u njegovom knjizevnom stvaralastvu.

Stankovic je davao tragicne sudbine ljudi i zena u jednom minulom vremenu, u jednom drustvu koje se gasilo i osipalo pred njegovim ocima, ali ogorcen nakaznim ciftinskim moralom gradjanske klase u nastupanju, zbog koga je i sam u zivotu patio. On nije uspio da patrijarhalnom svijetu suprostavi neki drugi, svijetliji, covjecniji, bolji. Centar njegovih preokupacija je gotovo uvijek tragika licnosti u okvirima kojima je vezana licna sreca. Ljubav kao jedno od najsadrzajnijih i najkompleksnijih ljudskih osjecanja je najcesci gotovo jedini njegov motiv. Sve ostalo je samo okvir, pozadina, tlo na kom se desavaju krupne bolne ljudske tragedije. Njegovo djelo je prozeto ljubavlju prema covjeku. Svi njegovi zenski likovi nesretni su i tragicni na isti nacin. Presjeceni i zguzvani zivotom koji se uprkos njihovim skrivenim snovima, razvijao po volji neke jace sile, nekog surovijeg i neumitijeg morala patrijarhalne zajednice. Sav taj moral nalazi se pod jos vecom tiranijom, pod misljenjem carsije i "sta ce svijet reci",modusa. U djelu Borislava Stankovica covjek je izlozen ne samo sukobu sa okolinom, vec i sukobu sa samim sobom, sa svojim nagonima, potvrdjujuci cesto svoju ljudskost u vise ili manje prigusenoj ljubavnoj zudnji. Sve njegove licnosti opterecene su zahtjevima "krvi", silnim neodoljivim zahtjevima koji ostajuci nezadovoljeni donose nesrece i prouzrokuju tragedije.

Kostana:
============
-Kostana je jednostavan pozorisni komad bez slozene radnje, snaznih sukoba, vjeste dramaturgije.Ali ona nije samo komad sa pjevanjem, raskosna slika folklora sa juga Srbije, nego snazna drama tragicnih ljudskih sudbina, slika pojedinacne patnje i kolektivne nesrece. Dogadja se u Vranju.
-Tema je koliko stara toliko i suvremena-promasena ljubav;
-Akteri su mladi i stari – jednako kaznjeni zivotom i jednako nesretni.
-Dramska radnja je razvijena u cetiri cina koji nisu rasclanjeni na pojave.

KRATKI SADRZAJ:

Prvi cin.
=========
Gostinska soba Hadzi- Tomine kuce.Uskrs, predvecerje, na zalasku sunca. U kuci je nemir:Hadzi-Tomin sin Stojan danima je sa Kostanom sto je izazivalo ocev bijes, majcinu strepnju, sestrinu brigu. Ulazi Hadzi-Toma,bijesno rastura brojanice, grdi sina, srucuje svoj bijes na zenu Katu okrivljujuci je za sinovljevo ponasanje. Dolazi Arsa, predsjednik opstine, brat sevdalije Mitketa, koji je takodjer stalno sa mladom i lijepom pjevacicom Kostanom. Hadzija ga kritizira sto ne zavede red, da vise varos ne luduje za lijepom Cigankom. Ovaj se pravda da ne moze, da se uz Kostaninu pjesmu vesele i njegov sin Stojan i drugi uglednici kao sto su Maksim, Zafir, Stanko, a Mitketa je otpisao jer se "lud i rodio". Ne moze da hapsi ni Kostanu jer je ona postena i ne pruza povod za hapsenje. U razgovoru se zacinje ideja da se Kostana nasilu uda i tako smiri varos. U tom dolazi policija donoseci vijest da je Stojan odveo Cigane u Sobinu, na porodicno imanje. Hadzi-Toma polazi tamo, bijesan i namjeran da ubije sina, a majka Kata, preplasena i ocajna, ostaje da se moli Bogu.

Drugi cin.
==========
Sobina, porodicno imanje Hadzi-Tomino. Dolazi Stojan sa muzikantima, Kostanom i drustvom. Sluge Marko i Magda radosno docekuju mladog gazdu. Dolazi Mitke, daruje Kostanu, trazi da mu pjeva "njegovu" pjesmu, uz pjesmu obnavlja sjecanje na mladu Redzepovicu. Dolazi Hadzi-Toma bijesan, trazi od Marka pusku da ih sve pobije. Marko ga jedva umoli da sjedne, radi bericeta, praznik je. Cigani, uplaseni, hoce da odu, ali im Mitke neda.Hadzija ih ohrabruje da ostanu. Kostanina pjesma ga dirne, daje Marku novce da casti muziku. Kostana pjeva, Hadzi-Toma se raskravljuje, trazi svoju pjesmu, naredjuje Marku da uzme konja, ode u varos i pozove na "radost i veselje" Hadzi-Ristu, Zafira, Sekulu.

Treci cin.
===========
Prva slika se odvija u gostinskoj sobi Hadzi-Tomine kuce. Stojan lezi, sestra je uz njega. On se budi, priziva Kostanu. Ulazi zadihan Marko i najavljuje Hadzi-Tomin dolazak. Ovaj ulazi u kucu sa Kostanom, pracen muzikom. Trazi od Kostane da mu pjeva pjesmu, daje joj nisku dukata, ali je ona, krisom, vraca Marku. Druga slika se odvija u Mitkinoj kuci. Mitke ulazi u dvoriste sa Kostanom i sviracima. Kostana pjeva, Mitke sve vise pada u tugu, proklinje brata sto ga silom ozeni i moli Kostanu:
Poj: "zal za mladost"… Za moju slatku mladost, sto mi tako u nista otide a brigu ostavi.
Dolazi Arsa sa policijom i "pandurima", razjuri svirace, Mitketa otjera u kucu, policiji naredjuje da ode u Banju i prenese Asanovom ocu da spremi svatove i dodje po Kostanu.

Cetvrti cin.
===============
Ciganska mahala. Kmet cuva strazu pred Kostaninom kucom da ne pobjegne. Iz daljine se cuju svatovi da dolaze. Kostana je nesretna, kmet je pogodjen njenom tugom i moli je da ne cupa kosu. Dolazi Stojan da vodi Kostanu. Ona je obradovana njegovom ljubavlju, ali odbija da podje s njim,, ona je Ciganka, nije joj mijesto u hadzijskoj kuci, ne zeli da se u gospodskoj kuci zatvori za cijeli zivot. Da bi odbila Stojana bijesno kaze:
"Nisam!Nikoga nisam voljela! I nikad necu da volim"!

Stojan je porazen njenim rijecima i odlazi. Dolazi Mitke i daruje Kostanu. Ona ga moli da je spase, da je nigdje ne vodi, ali on joj kaze:
"Ajde, Kostana!Digni se, rasvesti se! Ajde, svatovi te cekaju, mladozenja te ceka. Digi se! Ne placi! Suzu ne pustaj! Stegni srce i trpi! Bidni covek;a covek je samo zal i za muku zdaden"!

Kostana ne dozvoljava da je "panduri" ubacuju u kola: sama se, mirno i dostojanstveno, penje u kola sa svatovima i krece.

No comments:

Post a Comment

Post a Comment