Monday, May 16, 2011

TIHI DON,,Mihail A.Solohov

OSVRT O PISCU:
==================
Gotovo sav svoj zivot proveo je Solohov na Donu, ziveci sa Kozacima. Zato nije neobicno sto je Don s Kozacima glavna tema njegovog knjizevnog stvaralastva. Svojevrsna prethodnica "Tihom Donu" bile su Solohovljeve "Donske pripovijesti". Vec u njima on se bavio kozackim pitanjem a one same obuhvacaju razlicite vremenske periode: periode suvremene i periode prelomne za povjest Rusije i Podonja. "Tihi Don" je najvece djelo ruske knjizevnosti i zasigurno jedno od najvecih uopste u XX st. Ovaj roman u cetiri knjige nastajao je 15 godina: I i II dio su iz 1928. i 1929., III-1933. a posljednji IV-1940. Radnja romana obuhvaca razdoblje od maja 1912. do marta 1922 godine. To je ujedno i period velikih zbivanja kako u svjetskoj tako i u ruskoj povjesti:I svjetski rat, Februarska revolucija, Oktobarska revolucija, Gradanski rat.
Period u kom se ruse stare norme morala i zivota uopste, kad nastupa novo doba koje je u duhu "oslobadanja radnog naroda od kapitalistickih ugnjetavaca", "pravilne raspodjele" ,--"OD SVAKOG PREMA SPOSOBNOSTIMA, SVAKOM PREMA POTREBAMA"--- Novi junaci su Marks, Engels, Lenjin. Novi, bolji ljudi-boljševici- Simboli sa zvijezdom, srpom i cekicem. Medjutim, postoje i ljudi i etnicke skupine kojima novi poredak ne odgovara i oni se bune. Te je ljude Solohov nastojao da prikaze i to mu je veoma zamjereno. Za ovo veliko djelo M.A.Solohov je dobio Nobelovu nagradu u cijem obrazlozenju stoji: "Za umjetnicku snagu i istinitost kojima je u svojoj donskoj epopeji opisao povjesnu epohu zivota ruskog naroda."

FABULA:
========
1.Porodica Melehovih.Grigorije i Aksinja
2.Korsunovi.Grigorije se zeni Natalijom

1.Trgovci Mohovi.
2.Radnici i Stokman-boljsevicka skupina
3.Grigorije napusta kucu i bjezi s Aksinjom
4.Natalija pokusava da se ubije.Natalija rada
5.Grigorije odlazi u vojsku

1.Natalija se vraca Melehovim
2. Hapsenje Stokmana. Rat
3.Natalija i Aksinja
4.Grigorije odlikovan
5.Aksinja i Listnicki.Grigorije se vraca kuci

1.Rat 1916.Nezadovoljstvo.Buncuk
2.Natalija rada blizance
3.Februarska revolucija

1.Rat 1917.Kozaci se vracaju.Oktobar
2.Grigorije sa boljsevicima
3.Crveni i bijeli-sukob.Potjolkov i Cernjecov
4.Grigorije ranjen dolazi kuci
5.Ratne operacije
6.Grigorije sa bijelima
7.Potjolkov.Valet

1.Rat u aprilu 1918.Rascjep u kozastvu
2.Listnicki se zeni,napusta Aksinju
3.Stepan se vraca iz zarobljenistva,Stepan i Aksinja
4.Grigorije komandant,dolazi kuci i vraca se
5.Miska Kosevoj ubija Petra
6.Ustanici prelaze na lijevu obalu Dona
7.Aksinja i Grigorije
8.Miska Kosevoj ubija Grisaku,pali kuce

1.Aksinja i Stepan.Aksinja,Stepan,Grigorije
2.Grigorije i general
3.Natalija umire
4.Raspad donske vojske.Grigorije se razboljeva
5.Darja se davi u Donu
6.Grigorije,Prohor i Aksinja odstupaju
7.Umire Pantelej

1.Grigorije stupa u Crvenu armiju
2.Kosevoj i Dunjaska
3.Umire Ilinicna
4.Grigorije demobilisan.Grigorije i Kosevoj
5.Grigorije i Fominova banda
6.Bijeg Grigorija i Aksinje
7.Umire Aksinja
8.Grigorije se vraca kuci,sinu

Radnja romana "Tihi Don" se odvija u drugoj deceniji XX st.na jugu Rusije,odnosno na teritoriji Donska Oblast.Kako je radnja romana obimna mjesto radnje nije jedno, naprotiv; ipak, linija zbivanja vezana je ponajvise za mjesto Tatara Jagodno-front. Okosnice radnje predstavljaju: - u prvom planu Grigorijeva ljubav s Aksinjom -Grigorijev odlazak u rat -pojava boljsevika i komunisticka vlast -sukob crvenih i bijelih. Kroz sudbinu Grigorija Melehova sagledana je kontrarevolucija oko Dona a to je osnovna tema ovog romana. Sam Melehov,u previranjima postaje simbol ljudskosti, moralne cistote i vitestva. Kuca Melehovih je u sredistu romaneskne price:predocavaju je prva i posljednja slika u romanu. Ova fabularna linija(Melehovi), razvija se u nekoliko posebnih, sporednih tokova:Petar, Darja, Pantelej, Natalija,Ilinicna,Grigorije, Dunjasa.
Solohov takoder istice i slijedece tokove radnje: Melehovi-Korsunovi, Melehovi-Astahovi i Melehovi-Kosevoj. Kroz glavne likove ovog romana predstavljen je i zivot kozaka u ratu i miru. Medutim, bitno mjesto u ovom romanu zauzimaju i boljsevici kao nosioci nove svijesti.Oni su predstavljeni kroz Stokmana, Kosevoja, Potjolkova, Buncuka i kroz lik crvenoarmejaca utopista. Kroz cijeli roman pratimo preobrazaje glavnog lika-Grigorija Melehova:u ratu vidi besmisao, a dusa mu je "tamna kao prazan bunar". On je najprije crveni, zatim bijeli pa onda ustanik, da bi zatim ponovo postao crveni i naposljetku otpadnik u Fominovoj bandi. On je porazen u sticaju povjesnih dogadaja i okolnosti, ali je pobjednik stamenoscu i dosljednoscu svog moralnog lika.Vecina junaka u "Tihom Donu" tragicno skoncava, onako kako je i zivjela. Grigorije se vraca kuci i zivi sa sinom.Njegov daljnji put je nedorecen.

Tema:kontrarevolucija oko Dona... Ideja:besmisao rata(bratoubilackog)... Likovi:Grigorije Melehov,Aksinja Astahov,Natalija Melehov,Pantelej Melehov,Ilinicna Melehova,Darja Melehov,Petar Melehov,Miska Kosevoj,Micka Korsunov,boljsevici,kozaci.

Likovi:
Grigorije Pantelejevic Melehov:

Grigorije P. Melehov,mladi sin Panteleja Melehova,sredisnji je lik romana "Tihi Don". Stjece se dojam da opisi ratovanja,revolucije i kontrarevolucije nisu u romanu zbog sebe samih(iako su bitni),vec da su i to samo sredstva za sto uspjesnije sagledavanje njegove licnosti.Grigorije Melehov je veoma kompleksna licnost;predstavljen je,moze se reci,u vise dimenzija:kao vojnik kozak,kao seljak,kao muz,kao ljubavnik. Za njega,takoder,vrijdi da je nosilac najvisih moralnih vrijednosti-On je covjek cija je krivica u tome sto se nasao u skripcu povjesnih zbivanja koja su zahtijevala samoopredjeljenje.Grigorije,medutim,nije ni za kakvu jednostranost i zbog toga ce doci u sukob gotovo sa svima. Njegov opis dat je na samom pocetku knjige: "...a mladi Grigorije,bio je sav na oca:gotovo za glavu visi od Petra,iako sest godina mladi,isto kao u oca povijen orlovski nos,u malko kosim prorezima plavkasti bademi vatrenih ociju,izbocene jagodice mrkorumenkaste koze.Isto kao otac,i Grigorije je bio malo povijen,cak i u osmjehu bilo je kod obojice nesto zajednicko divljacko."
Da bi se bolje razumio Grigorije,njegovi postupci i ponasanje,potrebno je razmotriti i porodicno stablo Melehovih,tj.njegove korijene.Prica Melehovih je slijedeca:Grigorijev djed Prokofije,pri povratku sa turskog ratista,doveo je sebi za zenu Turkinju,koja ja odmah,skupa s Prokofijem,postala predmet ismijavanja cijelog sela.Seljaci su zbog nje, "Turkinje",veoma osudivali Prokofija.Tada je nastupio veliki pomor stoke i svi su okrivili Turkinju i osudili je na smrt.Umrla je mucenicki.Na samrti je rodila Panteleja." Da li se sudbina ponavlja? Sam Grigorije je veoma slican Prokofiju:on se ne obazire na druge nego slusa svoje srce,njegova ljubav je isto osudena od strane svih i svoju ljubav je isto tako izgubio tragicno. Za Grigorija ce se reci da je bio pravi kozak:ratnik i ratar.Bez Dona,stepe i njiva on nije mogao da zivi:
"Od zemlje se ja nigdje ne micem.Ovdje je stepa,ima se cim disati....Nikud iz sela necu ici!". On je bio uobicajen momak,medutim,nemir i buru strasti u njemu izazvala je Aksinja,komsinica,udata zena:
"On je uporno oblijetao oko nje.....Grigorije ju je naglo zgrabio za ruke-tako vuk na svoja leda zabacuje zaklanu ovcu."I tako pocinje velika,bezgranicna ljubav od koje ce se Grigorije povremeno udaljavati,ali kojoj ce se uvijek iznova vracati. Kada je poceo Prvi svjetski rat,Grigorije je,kao i ostali kozaci,otisao na front.Tu se upoznao sa pravim zivotnim iskustvima i upoznao surovosti ljudi,te pokazao vitestvo.Mozda je to bilo njegovo prvo razocarenje u covjeka.Veoma je upecatljiva i scena prvog Grigorijevog ubijanja.Na pocetku je bio veoma osjetljiv,ali kasnije je postao suroviji i nijedan se juris nije mogao zamisliti bez Grigorija.
"Srce mu je otvrdlo kao slatina na susi.Ono nije imalo sazaljenja". Naravno,rat je iz dana u dan ostavljao tragove i na njegovoj dusi:
"Meni se brate dusa umorila.Sad se osjecam kao nedotucen".Rat se blizio kraju,osjecao se zamor i rasulo.Medjutim ,tad se razbuktao Gradjanski rat,pocela je Oktobarska revolucija.I Grigorije je igrom slucaja , dospio u crvene i borio se hrabro ,jer drugacije nije umio.Saglasan je sa dosta komunistickih ucenja-pravda jednakost svih ljudi.Medjutim istovremeno je razocaran postupanjem crvenih sa svim sto im protivno.Malo je trebalo,pa da Grigorije promjeni stranu-cuo je pricu kozackog oficira o autonomiji Donske oblasti,a kako se Revolucija vec bila nadvila nad Donom on napusta Crvenu armiju i odlazi u Tatarsko.Kao prvi kozak,tradicionalista,Grigorije se pridruzuje Donskoj armiji koja ne stedi nista sto je boljsevicko.Za dvije godine rata postaje nosilac najvisih odlikovanja i ranjen je cetrnaest puta.On postaje sinonim za ratnika,a ne progresa,vizije buduceg.Njegov stav prema revoluciji je dosta kolebljiv on stalno luta sa strane na stranu ,a kad pobuna bude pocela slabiti,on ponovo prelazi crvenoarmejcima, on je opet hrabar vojnik koji jurisa u okrsaje. Medutim svugdje nailazi na sumnju i nepovjerenje:bijeli mu zamijeraju sto je jednom bio u crvenima, a crveni sto je bio sa bijelima. Ranjavan, umoran i bolestan, on se vraca u svoje Tatarsko, jer misli da je okajao grijehe i zasluzio mir i spokoj; nove vlasti, a narocito Miska K. Pocinju da sumnjaju na njega, htjeli su da ga zatvore. To ga je boljelo i on bjezi. Skriva se sve dok ne naide na fominovu bandu. Postace njen clan sve dok ne shvati da je propao, da je postao progonjena zvijer. Tad se vraca u Tatarsko uzima Aksinju i polazi u neizvjesnost, ali nailazi na zasjedu i Aksinja biva ubijena. Nosi ju na rukama i sam sahranjuje. Shvatio je da je sve potonulo. Ostao je bez svega sto mu je bilo drago. U meduvremenu pomrli su gotovo svi osim njegovog malog Misatke. Djelo se zavrsava slikom doma Melehovih:
"Stajao je kod kapije svog doma i drzao sina u narucju. To je bilo sve sto ga je povezivalo sa zemljom i sa cijelim tim ogromnim svijetom.Tako se na kraju sve smiruje ,sve pocinje da tece mirno i tiho kao Don.Grigorije je kompleksan lik u visestrukom sukobu sa okruzenjem:razdire ga osjecanje pravde i prezira,licemjerja. Zato Miski i kaze:
"Ti kazes da sve bude jednako. Uzmi crvene, prosli su ovuda. Vodnik u cizmama od najfinije koze, a obicni vojnik u valjenkama. Vidio sam komesara sav se zavukao u kozu a drugima nema koze ni za cipele."
Grigorije nije covjek misli i ideja vec osjecanja. Zarobljenike i protivnike ne muci i druge isto tako sprecava u tome. Grigorije Melehov nije stvoren za komplikovana stanja. On je covjek vjecitih dilema. Kad malog Misatku vrijedaju rijecima "otac ti je bandit", Aksinja ga tjesi "nije on bandit, vec prosto nesretan covjek". Po povratku s ratista Kosevoju kaze "ja sam svoje odsluzio. Sve mi je dosadilo, neka ide sve do davola" a nesto kasnije kaze i "pobijedite me, hocu smrt". To su rijeci covjeka od 30 godina koji je i pored sve svoje snage, bio stvoren za starost, za zivot u miru, a ne za velike dogadaje i za velike prelome u povjesti.

Aksinja Astahova je postala Stepanova zena kad joj je bilo 17 godina. A godinu dana prije toga otac ju je silovao i osramotio. Stepan ju je tukao od prvog dana braka zato sto je bila osramocena. U njenom zivotu nigdje nikad nije bilo ljubavi i njeznosti. Strast i sreca dolaze Aksinji sa Grigorijem. Njena ljubav je kao neka bunika pored puta.Kad Pantelej zahtijeva od nje da mu ne sramoti kucu ona kaze:
"Hocu da se naljubim za cio svoj gorki zivot. Poslije me mozete ubiti. Griska je moj!" Ona i Grigorije zive bestidno ne krijuci se. Stepan se vraca iz vojske i ponovo tuce Aksinju. Njena cerka sa Grigorijem umire i kad on ode na front ona postaje Jevgenijeva ljubavnica. Ljut Grigorije se vraca Aksinji a Stepan moli Aksinju da mu se vrati. Ovo udaljavanje nije bilo trajno poslije Natalijine smrti. Oni su ponovo zajedno. Aksinja se brine o njegovoj djeci kao da su njena. Ona ne moze imati svoju djecu, sto moze biti dokaz njene neukorijenjenosti u zivoti ali barem je umrla na nacin dostojan samo nje, na Grigorijevim rukama.

Natalija Mironovna je olicenje vrline i dobrote, cistoce, hriscanske predanosti muzu i nacelu porodice uopste. Ona je nosilac ideala kozacke patrijarhalne zenstvenosti. U kuci Melehovih svi je obozavaju osim muza. Griska joj se odmah svidio:
"Drag mi je Griska; ni za kog drugog necu poci." A stvarnost je bila surova prema Nataliji. Otkad je muz napustio, ona je izlozena uvredama. Pokusaj samoubojstva, gubitak najblizih, neodreden polozaj u braku, sve to donosi bol i stradanja ovoj zeni. Kada na kraju saznaje da se Grigorije ponovo srece sa Aksinjom ona tuguje i buni se ali se ne boji. U njoj sazrijeva odluka da ne rodi. I tako u vrijeme strmoglavog kraha ni Natalija nije mogla vise ostati cestita. Pisac je za to kaznjava mucenickom smrcu.

U ovom djelu veoma su upecatljivo dati zenski likovi. Prije svega tu valja pomenuti, sem Aksinje i Natalije, Dariju, Dunjasku i Iljinicnu a isto tako i kolektivni lik zena. Kozakinje su brizne, vrijedne, dobre majke i domacice. Nosilac nacela materinstva je Iljinicna Melehova. Pisac ovu stamenu, kozacku, seljacku majku daruje atributima: mudra,hrabra i dostojanstvena. Sav smisao svog zivota vidi upravo u tome da bude majka. Darija Melehova, Petrova zena, nosilac je nacela drskosti, zivotne radosti. Kao soldatusa zivi raspustenim zivotima i krsi sva nacela kozackog morala. Stari Pantelej je odlucio da zavede red u kuci tj. Da urazumi Dariju na bilo koji nacin, medutim Darija je mudrija od njega.
"Neces!Ili mozda ne mozes? Privukla je svekra na sebe i dodala: "muza nemam evo godinu, a ja niti cu, necu valjda sa kerom." U takvim prilikama Darija je bila jedina razonoda, vjecito nasmijana. Medutim sve ima svoje posljedice, oboljela je od sifilisa. Darija nije htjela da skonca od sifilisa, stoga se utopila u Donu.Dunjaska, najmlade je dijete Panteleja i Iljinicne, simbol je mladalacke ljepote, nevinosti i zanosa. Ona je poslusna, vrijedna djevojka: u svemu se povinuje svojim roditeljima. Zbog svoje ljubavi prema Miski Kosevoju dolazi u sukob s roditeljima. Njena zrtva je velika i njen zivot je tezk i nesretan.

Solohov ne bi stvorio tako veliki i sveobuhvatan roman da se zadrzao samo na liku Grigorija Melehova .Veoma vazno mjesto u romanu posveceno je boljsevicima-nosiocima nove svijesti:Stokman,Buncuk, Kosevoj. Stokman je tip boljsevika i asketa,koji svoju revoluciju potvrduje licnom zrtvom i smrcu.Metode Stokmana i onih slicnih njemu su dobrim dijelom i izazvale ustanak kozaka protiv svjetske vlasti. Buncuk je boljsevik po svemu znatno blizi Grigoriju.On je borac za rad i mir i za socijalnu jednakost.I sam je kozak,u krvi mu je narodni izraz i zato ga kozaci primaju znatno prisnije od Stokmana.Medutim,on je ipak covjek sa manje dostojanstva od Grigorija.Pa ipak,Buncuk nece moci da podnese sav teret svoje teske uloge u revoluciji.Bio je sudija i osudenik,ubica i zrtva,zaljubljenik i ljubljen. Miska Kosevoj,mali i zao covjek prikazan je u romanu kao izraz pesimizma jer je sam u vlasti osvetnickih nagona i svojih duboko urodenih kompleksa.
__________________

No comments:

Post a Comment

Post a Comment