Tuesday, May 3, 2011

GERMINAL,,Emile Zola

Biljeske o piscu:Emile Zola (1840-1902), francuski romanopisac, najvazniji je predstavnik naturalisticke skole. Otac mu je bio Talijan. U mladosti je Zola radio kao cinovnik u izdavackoj kuci, zatim kao novinar, da se kasnije povuce u potpunu osamljenost i posveti knjizevnosti. Svojim je djelima izazvao u svoje vrijeme brojne polemike i optuzivali su ga zbog nemoralnosti, pretjerivanja i pomanjkanja ukusa. Napadali su ga zbog nehumanog opisivanja ljudi. Sam Zola bio je sve samo ne mizantrop: narocitu sklonost gajio je prema radnickoj klasi. 1898. istaknuo se u Dreyfussovoj aferi svojim cuvenim proglasom J`accuse (Optuzujem) i navukao na sebe gnjev vlasti; osudjen na zatvor, morao se skloniti u Englesku.
Zola nastavlja realisticku tradiciju Balzaca, ali u teoretskom pogledu odlazi od "ciste objektivnosti", kakvu su propovijedali Flaubert i Maupassant, prema naturalizmu, shvacajuci covjeka gotovo iskljucivo fizioloski i smatrajuci sebe naucnim radnikom. Naturalizam vec ima svoje prvo djelo prije Zole u proletarskom romanu Germinie Lacerteux brace Goncourt, ali ga je Zola prvi definirao kao metodu u predgovoru Therese Raquin,romana koji sam naziva "knjizevno-kirurskom autopsijom". U teoretskim pitanjima na Zolu znatan utjecaj imaju ideje H. Tainea. "Umjetnicko djelo", smatrao je Zola, "jest kutak stvarnosti vidjen ocima jednog temperamenta". Stvarajuci svoje likove, Zola je pripremao za svakog dosje, kao da se radi o bolesnicima ili kriminalcima. U opisivanju drustva i okoline bio je skrupulozno tacan i drzao se konkretnih naucno provjerenih podataka.
Inspiriran suvremenim teorijama o hereditarnosti, Zola je stvorio ciklus od dvadeset romana o clanovima dviju medjusobno povezanih porodica, Raugona i MacQuarta, istrazujuci posljedice toga ispreplitanja i nastojeci da pokaze odlucnost karaktera nasljednim osobinama. Iako, naravno, da ta djela nemaju onu naucnu vrijednost koju im je zelio dati Zola, ona nam prikazuju njegovo vrijeme isto onako temeljito i duboko kao sto je to ranije i na sirem planu ucinio Balzac sa svima. Zolina kreativna snaga nadvladala je njegove metode. Iz serije "Rougon-Macquart" danas se najvise cijene romani Jazbina, Nana, Zemlja, Slom. U svima njima se prikazuje sudbina porodice ciji su korijeni objasnjeni u prvom djelu cijele serije "La Fortune des Rougons".

Kratki sadrzaj:Okvir romana cini strajk u jednom rudniku kamenog ulja; radnja se zbiva cas u utrobi zemlje a cas izvana. Paralelno poblize upoznajemo obitelj Maevih. Oni vec stoljecima rade u rudniku Vore izlazuci se tako mogucnosti od svakodnevne pogibelji – na koju su vec oguglali. Obitelj cine: stari djed Bonmore, otac Tusen Mae, Maeva zena, Zaharije – najstariji sin, Katarina – najstarija kci, Alzira – nesto mladja, zatim Zanlen – jedanaestogodisnjak, Lenora i Anri te nedavno rodjena Estela. Svi oni rade u rudniku osim Alzire koja pomaze majci u kuci jer je grbava te Lenora, Anri i Estela koji su jos posve mala djeca. Rad u rudniku je vrlo naporan i iscrpljujuci pa radnici dolaze kuci veoma umorni i gladni dok je zarada naravno vrlo mala – jedva s pozajmicama krpaju kraj s krajem. Upravo zbog toga a i vrlo losih radnih uvjeta radnici se odlucuju na strajk godinu dana nakon dolaska Etjena – mladica veoma sposobnog i priucenog za okupljanje naroda i sirenja sveopstih ideja Internacionale -koje su ih i potakle na strajk. Medjutim strajk ne uspijeva unatoc cvrstoj odluci gladnih rudara da se ne predaju. U toj svojoj pobuni oni izrazavaju svu svoju srdzbu i bijes i pomalo se pretvaraju u bijesne zivotinje zeljne krvi. Medjutim dolazi i do medjusobnog sukoba rudara jer neki nisu tako odlucni u strajku. No ipak, nakon dva mjeseca, posto su mnogi izgubili pregladnjelu djecu – tako i Maevi Alziru – vec i oni polumrtvi od gladi ponovo se spustaju u svoja okna.
Prica je protkana i stalnim sukobom Etjena i Savala - Katarininog decka koji ju je gotovo nasilno uzeo. Iako kasnije Katarina odlazi sa Savalom ona je ipak vise naklonjena Etjenu i to s razlogom – Saval se prema njoj ruzno ponasa, tuce je, a kad popije jos je i gori. Dok je Etjen puno bolji i osjeca neku apatiju prema picu, no buduci da su mu roditelji bili pijanice kada popije i najmanju kap pretvara se u ubojicu (vidi se utjecaj nove postavke o hereditarnosti na pisca). Medjutim na kraju kada su Saval, Katarina i Etjen zaglavljeni u rudniku dolazi do posljednjeg okrsaja ove dvojice. Etjen ubija Savala i on i Katarina ostvaruju svoju ljubav iako ona tek koji trenutak kasnije umire od gladi i iznemoglosti.
Na kraju se takodjer vidi ono pravo drugarstvo rudara i ljudskost do koje dolazi uvijek kad se dogode velike nesrece poput ove koja se njima zbila: Suvarin, prebjegli Rus, koji je radio u Voreu kao masinista, revoltiran najzadnjim popustanjem i onih najhrabrijih rudara ostecuje okno i veliku dizalicu koja svakodnevno odvozila rudare u utrobu zemlje. Tako njih dvadesetak ostaje zatoceno u carstvu vjecne tame, zagusljivog i vruceg prostora. Medjutim tada i sam vlasnik-gospodin Negrel spusta se u rudnik i radi u najtezim uvjetima ne bi li izbavio te ljude. Medjutim vecinom su izvuceni lesevi, jedino je ziv Etjen – najveci pobornik strajka koji je okoncan s najgorim mogucim posljedicama – mnogi su izgubili zivote, rudnik koji im je omogucavao da kako-tako prezive unisten i trebat ce godine da ponovo uredi za rad a cilj strajka nije postignut – radnici su presli u druge rudnike gdje rade za iste novce u istim uvjetima. Medjutim u ljudima su i dalje sazrijevale ideje i planovi o buducnosti kada ce se u boljim uvjetima, s boljom organizacijom ipak uspjeti organizirati i ostvariti svoje ideje te prekinuti s tim ropstvom zauvijek.
Analiza likova:EtjenInteligentan mladic, energican i poduzetan medjutim ipak se previse opijanenadanim uspjehom medju ljudima kao i idejama Internacionale pa zbog toga i ne sagledava u potpunosti dobro prilike za strajk, medjutim naposljetku njegov razum sazrijeva, odlucan je u borbi za pravdu,voli Katarin - "mogao je da ima dvadest jednu godinu, jak, ljepuskast covjek, snazna izgleda i pored nejakih udova".
Katarina hrabra djevojka, snaznog duha, veoma privrzena obitelji koju voli,odana Savalu kojeg smatra za njenog covjeka – zato jer:
"ni druge zene nisu nista sretnije"...."bijela, blijeda lica usled malokrvnosti, nejaka, bijelih lijepih zubiju, tamnih ociju sa zalenkastim odsjajem"
Otac MaeRazuman, vrijedan, posten i miran radnik
Maeva zena vrijedna i razborita, vrlo uspjesna u baratanju s ono malo novaca sto ima,prava majka.
Zanlen vjest i snalazljiv decko kojeg prilike cine zivotinjom.
Rasener stariji, vec iskusan i vrlo razuman covjek, poduzetan ali se ne zanosi idejama naivno poput Etjena:
"...jedan debeo covjek od trideset osam godina, sa zadovoljnim osmijehom"
Saval nerazborit, beskicmenjak, pun mrznje:"visok, mrsav mladic od dvadeset pet godina, koscat, izrazitih crta, koji se ljutio"..."Ridji brkovi i bradica plamsali su na njegovom crnom licu s velikim orlovskim nosom."


Opis rudnika:"Taj mu je rudnik, smjesten na dnu ove rupe, sa svojim zdepastim gradjevinama, dizuci dimnjak kao preteci rog, izgledao kao neka opaka nezasitna zvijer, koja je legla tu da bi prozdirala svijet".
"Sigurno je smatrao sebe hrabrim, pa ipak neprijatno osjecanje steze mu grlo u toj neprijatnoj grmljavini vagoneta, medju potmulim udarcima signala, u prigusenom mukanju glasnogovornika, pred neprekidnim letom tih konopaca, odvijenih i zavinutih svom snagom motovila masine. Dizalice su se penjale, spustale s prikradanjem nocne zvijeri, gutale ljude, koje kao da je pila celjust jame".

No comments:

Post a Comment