Mogu pomalo neskromno reci da prilicno poznajem Andricevo djelo, nisam ga samo citala, nego iscitavala sa paznjom i iz razlicitih uglova sve sto je citaocu dostupno iz njegovog opusa, uzivajuci u cistoj ljepoti recenice. I bas zbog toga Andric je na neki nacin moja bolna tacka, mladalacko razocarenje kojem se vracam sa blagim osjecajem krivnje, jer se osjetim prevarenom u toj ljubavi. To je drugi razlog.
Danas se najcesce vracam citanju mladog Andrica , Expontu i Nemirima, tu mi je najblizi ( ne samo zbog duhovnosti kojom je protkan Ex ponto).
Kasniji Andric je onaj koji me je razocarao.
Violet, pisac je uvijek nacionalan iz jednog jednostavnog razloga, jer je pisceva umjetnost u tome da pojedinacno, licno, iskustveno prepoznaje neki drugi covjek kao univerzalno, a opet upuceno njemu. Upravo zbog toga i (za)volimo pisce o kojima nerijetko, na pocetku, ne znamo nista, a najmanje koje su nacionalnosti. Ono licno, iskustveno, dozivljeno, osjetilno je "domovina" pisca, bez toga pisac ne postoji, a u nacion je posve licna i posve iskustvena i osjetima podlozna stvar - ma kako se pisac odredio prema tome ili bas zbog tog odnosa.
Poslije rasprava o Andricevom negativnom stavu prema muslimanima i Bosni opcenito, ja sam, ne zeleci da mi drugi serviraju knjizevna misljenja, uzela sebi u zadatak da ciljano, ali bez ikakve zle namjere,ponovo i pazljivo citam Andrica, narocito romane Na Drini cuprija... Travnicku hroniku, njegove pripovijetke....citala sam, podvlacila ...i tonula u razocarenje. U ovim njegovim djelima skoro da nema pozitivnog lika sa muslimanskim imenom, muslimani su u najvecem broju slucajeva prikazani ili kao likovi bez ijedne plemenite osobine ili kao moralne kreature i beskarakterne nule ili kao carsijske budale ili kao glupaci ili kao zlocinci... likovi nad kojma se insan u svakodnevnici zgadio.Sa druge strane Srbi su u Andricevim djelima nosioci naplemenitijih ljudskih osobina, a katolicki svecenici, nasuprot Andricevih najcesce moralno iskvarenih hodza, priskrbili sebi svu mudrost ovog svijeta. Ako ikada u zivotu budem imala nekog vremena u sticaju sa voljom da to napravim, mogla bih napisati iscrpnu studiju o Andricevim predrasudama spram islama i muslimana. Nisu to samo predrasude, kao senzibilan citalac ja znam da je to gnusanje u najcistijem obliku u lijepoj kristalnoj bocici.
Pisca moze pokretati mrznja isto tako kao ljubav, a Andrica je (po meni) snazno pokretao jedan posve nezdrav sraz ljubavi/mrznje, zelje za bijegom/ nemogucnosti bijega, njegovi likovi su cesto u tragicnom neskladu ili u sukobu sa vremenom i prilikama, kao vjerovatno i on sam.
citat Ivo Andric: "Cesto mi se cini da nije sve izgubljeno na vetrovima i bespucima. Cesto me obraduje misao da je ocaj, haos i bludnja samo nuzan prelazni oblik. Cesto mi se cini da osecam kako izlazim, jos nesiguran i slomljen, iz svega sto je bilo, i da stajem na cvrsto mesto, van sebe, odakle pocinje pucati vidik, sirina i sloboda. Cesto mi se pricinjava da sam jak i stalan, da sam vec dovoljan sam sebi, da sam se izvio nad ropstvom tela i vlasti sudbine i da samo treba da sednem i polozim ruku na dela i da radim, vedra duha i smirena srca, dugo, ustrajno i odusevljeno kao stari zlatari. Cesto mi se pricinjava… Ali me dan jos cesce povuce sa sobom, pa se lomim i previjam od nemila do netraga, od coveka do coveka, od lazi do lazi i od bola do bola …"
Andric jeste mestar rijeci , ali je daleko od istine da se Bosna i Hercegovina u knjizevnom (a mislim i u bilo kojem drugom) smislu moze kvalificirati ( iskljucivo) preko njega.Mrska mi je misao da bi moj rodni grad bio prepoznatljiv po dvojnoj licnosti i covjekomrscu Andricu,,Zivotniji,ljudskiji i plemenitiji znak raspoznavanja--- travnicki sir,Vlasic,vlasicki autohtoni pas-tornjak!Ipak je nas ovcar-tornjak plemenitiji od "naseg"nobelovca!
No comments:
Post a Comment