''Nijedan covjek nije Otok, sam po sebi cjelina; svaki je covjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grudu zemlje – Evrope je manje, kao da je odnijelo kakav Rt, Posjed tvoga prijatelja ili tvoj vlastiti; smrt svakoga covjeka smanjuje mene, jer ja sam obuhvacen u covjecanstvu; I zato nikad ne pitaj kome zvono zvoni; Tebi zvoni.''
John Donn
ZIVOTOPIS:
Ernest Miller Hemingway rodjen je 1899., kao drugo od sestero djece. 1917. je godine poceo raditi kao reporter pocetnik za ''Kansas City Star''. Sljedece se godine javio kao dobrovoljac, vozac Hitne pomoci na talijanskom frontu, gdje je tesko ranjen i dvaput odlikovan za svoje zasluge. 1919. se vratio u Ameriku, a 1921. se ozenio. Vec 1922. izvjestava iz grcko-turskog rata, a dvije godine kasnije napusta novinarstvo da bi se posvetio pisanju.
Prva su dva objavljena romana bila ''Tri pripovijetke i deset pjesama'' i ''U nase doba'', ali tek mu je satiricni roman ''Proljetne bujice'' donio nesto vece priznanje. Medjunarodni je ugled konacno ucvrstio svojima trima sljedecim knjigama: ''Fiesta'', ''Muskarci bez zena'' i ''Zbogom, oruzje''.
Iz Spanjolske tijekom gradjanskog rata izvjestava kao dopisnik americkih listova. Iskustva je iz tog rata opisao u knjizi ''Kome zvona zvone''. Priznanje je njegovog mjesta u suvremenoj knjizevnosti uslijedilo 1954. kada mu je dodijeljena Nobelova nagrada za knjizevnost, po izlasku djela ''Starac i more''.
Hemingway je umro 1961. godine.
KNJIZEVNI ROD: epika
VRSTA DJELA: roman
VRIJEME RADNJE: gradjanski rat
MJESTO RADNJE: Spanjolska
ANALIZA JEZIKA I STILA:
- epiteti: ''ruznim, stropotavim igrackama, zatupasta nosa i nagnutih krila'', ''svjezu, novu, glatku, mladu i lijepu''
- usporedba: kao na svoju odjecu, kao iz daljine
- onomatopeja: fijuk, grmljavina
BILJESKE TIJEKOM CITANJA:
- Robert Jordan dobiva zadatak raznijeti most kako bi sprijecio fasiste da ih napadnu, pri cemu ce mu pomoci i starac Anselmo tako sto ce ga prvenstveno uputiti gdje da sakrije dinamit
- dosli su kod gerilskog vodje Pabla, koji ima konje i pomoci ce im
- Robert je za ruckom kod Pabla upoznao Mariju
- ocito mu se jako svidjela, a i on njoj, posto stalno zure jedno u drugo
- Rafael i Anselmo prepricavaju Robertu sto se dogodilo u eksploziji vlaka prije tri mjeseca i kako su nasli Mariju
- nakon sto razgovara s Pablovom zenom Pilar, Robert s Anselmom ode pogledati most kojeg ce raznijeti
- njih dvojica razgovaraju o ubijanju ljudi i zivotinja te o njihovom zadatku
- za vecerom izbije prepirka izmedju Pabla i ostalih sto se tice mosta jer je Pablo kukavica i nije za to da se most rusi
- Rafael nagovara Roberta da ubije Pabla jer im smeta, na sto je Robert i sam puno puta pomisljao te sada razmislja kako da ga makne s puta, ali tako da ga ne ubije on, nego bilo ko drugi
- Robert i Marija... jaoooooooooo, romantikeeeeeee
- Robert salje Anselma i Rafaela da izvide sve u vezi s mostom kako bi se mogao pripremiti napad
- dosao je Fernando i ispricao Robertu glasine koje se pricaju u La Granji o ofenzivi koju pripremaju
- Pilar prica o svom boravku u Valenciji
- Agustin i Pilar razgovaraju o tome treba li Pablu prepustiti vodjenje napada
- Robert, Pilar i Marija idu k drugom gerilskom vodji El Sordu traziti pomoc u napadu
- posto su stali da se odmore, Pilar pocinje pricati sve o napadu na vlak
- jadna Marija, zlostavljali su ju nakon sto su joj pobili cijelu obitelj...
- Pilar prica kako je Pablo pohvatao sve fasiste u gradu, koje su na smrt premlatili na trgu grada u kojem su zivjeli prije rata i koje su kasnije bacali u provaliju, a jednog su cak i spalili
- mladog don Faustina nisu nijednom udarili jer su se ''sazalili'' nad njegovim kukaviclukom, no na kraju su ga ipak bacili niz liticu, u provaliju
- Robert se tada prisjetio jednog malog Belgijanca i toga u kakvom je stanju bio kad su mu prijatelji poginuli
- gledajuci Mariju, prisjetio se svog sna s Gretom Garbo jer mu se ponekad cinilo da je njegov odnos s Marijom predobar da bi bio istinit, cinio mu se kao neki san, iako je ta ljubav bila stvarna
- Pilar i Robert pregovaraju sa Sordom
- ovaj Robert malo previse razmislja, bas je dosadan...
- Pilar mi se bas i ne svidja, zabada nos u nesto sto je se ne tice
- Anselmo promislja o ratu i ubijanju
- Pablo izaziva Roberta, koji ce ga uskoro ubiti ako ne prestane s tim glupostima
- Robert se prisjeca zivota u Madridu i prijatelja Karkova, novinara
- zar su ih fasisti pronasli?!
- fasisticka je konjica napala Sordovu druzinu
- ovaj fasisticki zapovjednik nije normalan, misli da su Sordo i njegovi mrtvi, ali nisu... ubit ce ga uskoro...
- eto, Sordo ga je ubio...
- svi su mrtvi, granate su ubile Sorda i ostale
- Robert opet razmislja o smrti, o ratu, o ocu, a ponajvise o preminulom djedu i njihovom skorom susretu
- Andres, noseci poruku generalu Golzu, razmislja o djetinjstvu i bratu Eladiju
- pocinje se spremati napad na fasiste
- neki je ludi visoki casnik Marty zadrzao Gomeza i Andresa te im uzeo poruku koju nose Golzu
- hvala Bogu da je Karkov dosao i natjerao tog Martyja da pusti Gomeza i Andresa i da im vrati poruku koju moraju odnijeti
- napokon je Golz dobio poruku
- Robert postavlja dinamit na most
- Fernanda su ranili dok je Robert ''petljao'' oko mosta
- eto, raznijeli su most...
- Anselmo je mrtav!!
- gerilci bjeze na konjima
- Robert se ozlijedio!! Lijeva noga mu je slomljena!!!
- Robert se oprasta od Marije jer zna da ce umrijeti...
- e sad stvarno ne znam jesu li ubili Roberta ili ne... ali slutim da jesu...
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
- likovi: Robert Jordan, Marija, Anselmo, Pablo, Pilar, Rafael, Andres, Eladio, Agustin...
ROBERT JORDAN
''Mladic koji je proucavao krajolik uze dalekozor iz dzepa izblijedjele, flanelske kosulje kaki boje, rupcicem obrisa lece pa stade okretati okulare...''
''Mladic, koji je bio visok i mrsav, svijetle kose prosarane suncem i lica preplanulog od vjetra i sunca, u flanelskoj, na suncu izblijedjeloj kosulji, seljackim hlacama i cipelama konopenih potplata, prignu se, provuce ruku pod koznatu naramenicu pa zabaci tesku naprtnjacu na pleca.''
MARIJA
''Zubi su joj se zabijelili na preplanulom licu, a koza i oci bile su iste zlataste, zagasite boje. Imala je istaknute jagodice, vesele oci i pravilna usta punih usana. Kosa joj je imala onu zlatnosmedju boju zitnog polja zita sazrelog na suncu, ali bila je sasvim kratko podrezana po cijeloj glavi, tek nesto duza od dabrova krzna.''
'' Gledao je kako radosno koraca na suncu, kaki kosulje raskopcane oko vrata.''
ANSELMO
''Bio je to nizak, cvrst starac, u dugoj seljackoj halji crne boje i sivim, krutim hlacama, a na nogama je imao cipele konopenih potplata.''
''... i odjednom su im se usne spojile, i ona je lezala cvrsto priljubljena uz njega i malo-pomalo rastvorila usta, i privijajuci je uza se, on se najednom osjeti sretnijim no ikad, bezbrizno, njezno, razdragano sretnim iznutra, oslobodjenim misli, umora i briga, osjecajuci samo silnu radost i rece: ''Zecicu moj. Ljubavi moja. Milo moje. Moja vretenasta draga.''
''Zavoljela sam te cim sam te ugledala danas, oduvijek sam te voljela iako te nikad prije nisam vidjela...''
''Qué cosa mal mala es la guerra.''
''Gadna je stvar taj rat.''
''Za tebe i uvijek za tebe i samo za tebe.''
''Ali kad sam s Marijom toliko je volim da mi se doslovno cini da umirem, a nikada nisam vjerovao u tako nesto, ni mislio da to postoji.''
No comments:
Post a Comment