Monday, May 16, 2011

SEOBE,,Milos Crnjanski

BILJESKE O PISCU:
Milos Crnjanski rodjen je u Congradu,Madjarska 26.oktobra 1893.god.
odrastao u Temisvaru u rodoljubnom-patrijarhalnom okruzenju.
Buduci da potjece iz osiromasene porodice najtrajnije senzacije u mladim danima
dozivljava u nacionalnom i vjerskom duhu.Srbija u epskim, pjesmama i pricama i sama
istorijska zbilja ostavljaju na mladom bicu trajan emotivni nemir i izvor nada,razocarenja,sumnji,zelja i htijenja u bolje sutra za voljenu Zemlju.

U Prvom svjetskom ratu, Crnjanski je regrutovan kao austrougarski vojnik za Galiciju nakon tog odlazi na italijandki front.. ratne strahote su bila vidjenja zivota u kojima je sazrijevao mladi Crnjanski.Nakon rata zivio je prvo u Zagrebu zatim u Beogradu.
Rezigniran u ratnom kaosu razaranja i stradanja ostaje "nepokolebljiv u svojim tugama,zamisljenosti i samoci"
U razdoblju izmedju dva rata vazio je za sentimentalnog anarhistu i prezasicenog defitistu i takav mu je bio i knjizevni opus tog vremena.Snagom sugestivne pjesnicke rijeci vrijednosti gradjanske ideologije pretvarao je u rusevine.Lutao je i posrtao priblizavajuci se idealima srpske burzoazije preplasene brzinom proleterske revolucije.Tako da je Drugi svjetski rat i poratne godine proveo u Londonu,u Beograd se vratio 1965 god.
Pisao je poeziju: Lirika Itake,Lament nad Beogradom,,,pripovjetke ,,te romane: "Dnevnik o Carnojevicu" "Seobe"(1929) i "Druga knjiga Seoba" (1962)Roman o Londonu,
Drame:"Maske","Konak" i "Nikola Tesla".

MJESTO RADNJE:Srem pored Dunava,tudjinski gradovi i bojista.
VRIJEME RADNJE:od proljeca 1744 do ljeta 1775 god.
OSNOVNA MISAO:Traganje za obecanom zemljom.

TEMATIKA:
Inspiraciju za roman "Seobe" Crnjanski je nasao u svome saznanju, kao povjesnicar po struci, da su stalne seobe u sudbini srpskog naroda. Njihov uzrok je u pritisku vojne sile ili zuluma ali i u traganju za obecanom zemljom koja ce pruziti utociste, obilje, spokoj i smiraj. Bitan pecat je ostavilo i citanje memoara Simeona Piscevica koji je upravo opisivao vojne poput onih koje ce imati puk Vuka Isakovica. Na njega su djelovali i dozivljaji iz Prvog svjetskog rata, kada se kao austrougarski vojnik borio za tudje ideale, interese i ciljeve.

"Seobe" nisu roman zbivanja, kako naslov sugerira, vec roman stanja, kao sto citanje otkriva. Emotivno i reflektivno je potisnulo dogadjaj koji je samo impuls za unutaranja prezivljavanja, dusevne dileme i nedoumice, misaone preokupacije i reflektivne uzlete obojene ceznjom i nadom.

U roman "Seobe" usla je veoma bogata tematika istorijskog, porodicnog, psiholoskog, moralnog i filozofskog porijekla. U opsegu ovako raznovrsne tematike obuhvaceno je vise tema i problema: bracni trougao, nesreca i zla sudbina naroda, diobe u narodu, lutanja i seobe, teme prolaznosti i smrti, nistavilo, psiholoski lomovi i prezivljavanja istih, uzaludnost i praznina.

Kratski osvrt:
==============
.....Ono sto je ostalo kod kuce, poce, u sjecanju njihovom, kao u dusi Isakovicevoj, da se razliva i da nestaje kao dim. Gledajuci pred sobom sve vise brda, ravnica boravista sa kojih podjose, dodje im kao san, sa svim svojim bunarima i oborima. Kao i magle sto su lebdjele nisko, nad poljanama i nestajale iz njih, raskidase se, u njihovim mislima i slike njihovih zena i djece. Kao i u dusi Isakovicevoj, i u njihovim dusama nastade praznina. Kuce i kucista zaboravise, na zene i djecu vise nisu mislili, a svoju muku ipak osjecali su sve jace. Bi im mrsko da zive i mrsko da se sjecaju svojih na domu. Natrag, nisu vjerovali da ce se ikad vratiti. Mozgovi im zatupise i ni lica svojih najmilijih vise nisu umjeli sagledati u zatvorenim svojim ocima, pod sklopljenim zazarenim ocnim kapcima, sa licem izmucenim od tih unutaranjih bolova i patnji,vise nego od hoda i umora. Objesni i razjareni pri polasku, postadose snuzdeni i ponizni kad su odmicali u tudjinu. Nisu vise imali snage da lome pred sobom i nisu se usudjivali vise ni zene da diraju. Zbijeni u gomilu, stajali su na sred sela, stidljivi. Bratimili su se i sprijateljili sa svakim ko im je prisao, bojazljivo i snishodljivo. Nikad pitomiji vojnici ne prodjose tuda.
==============================
Roman je zamisljen na principu paralelene kompozicije,. u njemu su razvijena dva paralelna fabularna toka, jedan je istorijski koji prati puk Vuka Isakovica po evropskim bojistima, drugi je porodicni koji prati zbivanja u domu Isakovica, u cijem su sredistu Arandjel Isakovic, Vukov brat i njegova snaha, a Vukova supruga, gospodja Dafina. Romaneskna prica je razvijena u deset poglavlja kojima pisac daje lirski intonirane naslove. Ona prati sudbinu tri glavna aktera: Vuka Isakovica, brata Arandjela i Vukovu zenu Dafinu. Ostali akteri su samo okruzenje , ilustracija svijeta i mentaliteta u kojem zive i rade glavni junaci. Svi oni su tu jer su u funkciji osvjetljavanja karaktera, sudbina,zivota glavnih protagonista. U romanu je ostvarena i uzrocno-posljedicna veza medju likovima, predocena slicnost sudbinskih neminovnosti i paralelizam ponasanja i ispoljavanja. Praznina, besmisao i neostvarenost dominantna su osjecanja sva tri aktera romaneskne price.
================================================================

A kad se pogleda ovako u noc? Kad se stane, evo ovdje, u mrak, na vratima? Kad se pogledaju sva polja u mjesecini? Sva ona brda u daljini... grad, krovovi... tamo oblaci... sazvjezdja... to nebo puno svjetlosti? Kad se pred tim usuti? Je li i onda kao da prolazimo bezumno... bez smisla... je li moguce da je sve to jedna bezdana praznina?


LIKOVI:
Vuk Isakovic

Kao i u svakom Zivotu, i u zivotu Vuka Isakovica postoje dva razlicita perioda, proslost i sadasnjost. U proslosti je bio nemiran, nemiran trgovackim poslovima , nemiran prema obavezama. U poslovima u kojima je trebao da se kao sin slavnog trgovca posveti on nije imao uspjeha. Bio je gubitnik jer nije imao ni volje ni vjestine za taj posao. Lijep i snazan, odao se pijanstvu, bludu, kavgama. Sablje i konji su bili njegova jedina ljubav, to ga je opredjelilo da se posveti vojnickom zivotu. U sadasnjosti, Vuk je zadrzao svoju ogromnu snagu, avanturisticki duh ali sada ima porodicu: muz je i otac. Kao oficir i vojnik, Vuk voli svoje vojnike, trazi od njih discipliniu i izvrsenje zadataka ali ih voli i stiti, zna svakog u dusu , zna i njihove porodice, imovno stanje. Njegova opsesija je da svojim sluzenjem i ratnim podvizima izbori bolji i spokojniji zivot za svoj narod. Gubitnik je i kao ratnik i kao sluzbenik carstva i kao covek.
=========================================

........ Ziveci tim strasnim zivotom, po volji tudjoj, zar nije, kao rascerecen, ostavljao komade svoga bica, nataknute na razne kuce, u krajevima kud mu noga nikada vise nece krociti? Zar se nije navikao da gleda tako, kao da je vidljivo nevidljivo, a nevidljivo vidiljivo i da prodje tamo gdje bi bio rado ostao, a da ostaje tamo otkuda bi bio rado posao? Ne samo poslje smrti sto nece vise moci dolaziti tamo gdje mu je bilo dobro i gdje ga cekaju rado, nego vec ni sada, za zivota, nije mogao da se vrati u mjesta gde je prozivio po desetinu godina, pa je htio i da ostane. Osjetio je on najnjeznije budjenje proljeca.Prije dvadeset godina, kad je prebivao pod trvdjavom Osjeka, ili najtisu tisinu veceri, pod gradom Varadinom, gdje se bjese naselio, niko ga za to nije pitao. Ni tamo, ni onamo vise ne vodi njegov put, nego na sasvim drugu stranu, po tudjoj volji. Sa onom strasnom ranom sto mu se protezala od grkljana do desnog ramena, zar nije uzalud, mjesecima, lezao nepomican nad utokom Dunava, lebdeci izmedju zivota i smrti, u oku sa zutom svjetloscu razlivene vode, pjeska i vrhova jablanova? Kroz tri godine, kad je ondje prolazio nisu mu se vise sjecali ni imena, a jedna Vlahinja, koju je narocito volio, i placao, nije ga ni poznala.

Arandjel Isakovic

Dok je Vuk Isakovic bio u stalnom pokretu, u licnosti Arandjela je staticno nacelo mirovanja, nepokreta. Mrzio je sve koji se stalno seljakaju za novcem, zlatom, bogatstvom. On je olicenje gradjanstva u nastajanju, vrijednost i smisao zivota vidi u sticanju, u imanju vidi sigurnost moc i snagu. Arandjel vlada ljudima pomocu svoje moci i imanja. Vjest je trgovac, moze da ostvari sve sto zeli, nemilosrdan u trgovackim poslovima, ne bira sredstva za sticanjem bogatstva. Karakter Arandjla Isakovica se otkriva iz njegovog odnosa pram starijem bratu. Iako je mladji od Vuka , on se prema njemu ponasa kao prema onom mladjem i neiskusnijem. Uprkos svom bogastvu i moci, Arandjel ne moze da ima sve ono sto pozeli. Kada se zaljubi u Dafinu, ona mu daje tijelo, ali ne i sebe, a kada ona umire on ne moze da je spasi ni svim novcem i moci koje posjeduje.

Moc neku natprirodnu osjetio je i u svojim talirima, jer gdje je njih istresao iz kese, tu su zaostajale ladje i kuce su postajale nepomicne i njegove. Kretali se po njegovoj zelji i njegovim zamislima i uskoro mu se cinilo da i kise na njih padaju, a proljeca oko njih nastaju, kad on hoce i kako on hoce.

Gospodja Dafina:

Dafina se ne ispoljava u svojim aktivnostima, ona je pasivna licnost. Njen lik i karakter, njena psihologija, sagledani su ocima muza i djevera.Rijetko ce kada biti predmet unutarnjeg monologa ili opisa stanja. Na pocetku romana, vidjena Vukovim ocima dozivljena osjecajem dosade, ona je nejasan lik, njena dusevnost je potisnuta Vukovim preokupacijama.Gospodja Dafina je tip fatalne zene cija ljepota i strast izazivaju nesrecu. Opsjednuta time sto je ucinila, zapada u halucinantno stanje i povredjuje se. Na samrti zeli da se vjenca sa Arandjelom, ali kada umire u njenim ocima je lik muza Vuka koga je sve manje voljela. Tako je Dafina ostala protivrjecna do kraja, a njena fatalna ljepota i naglasena culnost su donjeli nesrecu samo njoj.
===================================================================================


"Seobe" je roman o fizickim seobama, ali je Crnjanski napisao roman i o metafizickim seobama, o onome sto postoji u bicu kao htijenje, misao i obuzetost daljinama, visinama, nekim drugim prostorom koji se sluti i dozivljava kao izvoriste.

3 comments: