DUBRAVKA,,,Ivan Gundulic

Biljeske o piscu:
GUNDULIC, Ivan (Dzivo), (Dubrovnik, 8.1.1589. - 8.12.1638.). skolovao se u Dubrovniku, gdje je imao dva vrsna ucenika: Camila Camillia i Petra Palikucu. Gundulic je u toku svoga zivota po obicaju vrsio razlicite drzavne sluzbe. Stihove je poceo pisati u ranoj mladosti. Odgojen u katolickom protureformacijskom duhu pocetka XVII. st., ovaj veliki barokni pjesnik smatra te svoje mladenacke stihove "porodom od tmine", tako da se od mnostva stihova i deset drama sacuvala samo Arijadna, Prozerpina ugrabljena te pjesma Ljubovnik sramezljiv i ulomak Dijane i Armide. Ta djela pisana su glatkim stihovima. Medjutim, to je samo priprema za kasnija glavna djela: Suze sina razmetnoga (Venecija, 1622.), Dubravka(1628.) i Osman. Suze sina razmetnoga su lirsko-refleksivni ep u tri "placa" (sagresenje, spoznanje, skrusenje). Dubravka je napisana 1627., a prikazana godinu kasnije. To je pastirska igra u tri cina, svojom rodoljubnom i moralistickom tendencijom izlazi iz tradicionalnog okvira zabavne pastorale. Gundulic se bavio mislju da prevede Tassov ep Oslobodjeni Jeruzalem, ali su ga turski poraz 1621. kod Hocima u Poljskoj, pobuna u Carigradu i nasilna smrt sultana Osmana potakli da napise novo, izvorno djelo Osman. Po svom stvaralackom zamahu kao i po bogatstvu i bljestavosti izraza Gundulic je nas najveci pjesnik XVII. st.

Mjesto radnje:
Dubrovnik

Vrijeme radnje:
1628. godina na dan sv. Vlaha

Kratki sadrzaj:
Svake godine, u okolici Dubrovnika, na dan sv. Vlaha slavi se praznik, koji je vezan uz neke narodne tradicije. Tog se dana plese, svira i vlada opce
veselje. Na dan sv. Vlaha vrsi se i vjeridba izmedu najljepseg pastira i pastirice. Ove godine taj par su predstavljali Miljenko i Dubravka. Medjutim, ruzni i bogati Grdan potplacuje ljude te oni njemu daju Dubravku. Ali kad se u crkvi vrsio obred, cijela crkva se potresla, a na vratima je stajao Miljenko. To je svecenik shvatio kao opomenu od boga, te on, uz odobravanje naroda, vjenca Miljenka i Dubravku.


Analiza djela:

Kod Gunduliceve Dubravke najbolje se ocituje snaga refleksije, razmisljanja, koja u svakom slucaju dovodi i do odredjene tendencije, unaprijed vec smisljene, tendencije kao smisljene poruke svom vremenu i svojim suvremenicima. Dubravka (1628.) je djelo koje vec na prvi pogled ima vrlo mnogo dodirnih tocaka s vec tradicionalnom, veselom pastirskom igrom. U tom djelu Gundulic stvara fabulu u kojoj se u sredistu radnje nalazi sudbina dvoje mladih ljudi. Smjestajuci dogadjaj u Dubravu, pjesnik uvodi u nju vec standardna pastoralna lica, pastire i pastirice, te mitoloske likove satira, ali i likove koji prikazuju neke realne osobine tog vremena: izbjeglog ribara iz Dalmacije i iskvarenog predstavnika dubrovackog gradjanskog drustva - Grdana. Ta pastirska drama ima sve elemente alegorijsko-pastirske igre sa sretnim zavrsetkom. Gundulic citavu radnju zasniva na starom dubrovackom obicaju da se na dan sv. Vlaha, zastitnika Dubrovnika, vjencaju najljepsi momak i djevojka (Dubravka i Miljenko). No Grdan, bogat ali pokvaren gradjanin, zeli tu svadbu sprijeciti i sam se ozeniti Dubravkom. U tim njegovim nastojanjima "sprecava" ga bog, koji
na samom vjencanju cini cuda u svom hramu, i tako se Miljenko i Dubravka nadju u zagrljaju te se sretno vjencaju. Medjutim Dubravka ima mnogo dublje znacenje od obicne vesele igre s pjevanjem. Alegorijski shvaceno Dubravka je simbol aristokratske dubrovacke slobode, a Grdan
predstavnik bogatog dubrovackog gradjanstva koji u teznji za ugodnim zivotom i bogatstvom prijeti slomom toj slobodi. Dakle, Dubravka je u stvari analiza tadasnjeg stanja u dubrovackom drustvu.

Himna dubrovackoj slobodi:
“O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga visnji nam bog je do,
uzroce istini od nase sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudski zivoti
ne mogu bit plata tvoj cistoj ljepoti!”