Monday, May 16, 2011

DERVIS I SMRT,,,Mehmedalija,Mesa Selimovic

ZIVOTOPIS:
Mesa Selimovic rodjen je 1910. godine u Tuzli. Radio je kao profesor na gimnaziji u Tuzli. Pridruzio se partizanima 1943. godine.
Poslije Drugog je svjetskog rata obavljao mnoge poslove: bio je profesor na sarajevskom sveucilistu, direktor drame u Narodnom pozoristu u Sarajevu i glavni urednik izdavackog poduzeca "Svjetlost".
Sva su Selimoviceva djela nastala na tlu Bosne i Hercegovine. Njegov pravi knjizevni opus cine njegova veca prozna djela nastala od sredine pedesetih do osamdesetih godina: kraci roman ili duza pripovijetka "Magla i mjesecina", romani "Tisine", "Dervis i smrt", "Tvrdjava", "Ostrvo" i nedovrseni roman "Krug" koji je objavljen poslije autorove smrti.

KNJIZEVNI ROD I VRSTA DJELA: epika; povijesni roman

VRIJEME RADNJE: za vrijeme Otomanske vladavine
MJESTO RADNJE: Bosna

KRATAK SADRZAJ:
Ovo je prica o pokusajima dervisa Ahmeda Nurudina, sejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u Bosni, da spasi brata koji je nepravedno zatvoren.
Sejh odlazi kadinici, kadiji, muselimu i muftiji, ali svaki se put suocava ili sa potpunom ravnodusnoscu prema sudbini svog brata ili sa prijetnjom da ce nastradati nastavi li sa istragom.
Na kraju saznaje da mu je brat pogubljen. Vjera u otomanski sustav vlasti, koja je u Ahmedu postupno slabila tijekom susreta s lokalnim glavesinama, potpuno je razorena i on priprema pobunu. Kadiju ubijaju, muselim bjezi, a Ahmed postaje novi kadija. No, pod utjecajem ukorijenjenih pravila i postupaka onih koji su na vlasti (koristeci se spijunima i dousnicima), i on polako postaje isti kao i njegov prethodnik.
Neprilagodljivi i dogmaticni dervis nije u stanju zadrzati vlast i na kraju romana ceka da ga odvedu u zatvor gdje ce biti zadavljen kao i njegov brat.

KARAKTER LIKOVA:
AHMED NURUDIN, dervis:
"Cetrdeset mi je godina, ruzno doba: covjek je jos mlad da bi imao zelja, a vec star da ih ostvaruje."
"Sejh sam tekije mevlevijskog reda, najbrojnijeg i najcistijeg, a tekija u kojoj zivim nalazi se na izlasku iz kasabe, medju crnim i surim gudurama sto zaklanjaju sirinu neba..."
"Dvadeset godina sam dervis, a malim djetetom sam posao u skolu, i ne znam nista izvan onoga sto su htjeli da me nauce. Ucili su me da slusam, da trpim, da zivim za vjeru. Boljih od mene je bilo, vjernijih nema mnogo."
"Imao sam porodicu, zivjela je svojim zivotom, moja po krvi i dalekom sjecanju, po djetinjstvu koje cijelog zivota zatrpavam, varajuci se da je mrtva, moja je tako treba da bude, volio sam tu ljubav bez dodira i koristi, iako je zato bila i hladna."

HASAN:
"Na konju ispred dzelepa jahao je Hasan, u crvenoj kabanici, upravan, vedar, jedini on miran i nasmijan u toj guzvi..."
"Sjedio je sa hafiz-Muhamedom, na cardaku, iznad rijeke, u plavom mintanu, podsisane mekane brade, jagom namirisan, svjez, nasmijesen..."

ISHAK, bjegunac:
"Njegov glas se cuje drukcije nego ostali, dublji je i muskiji, njegova molitva nije molba vec zahtjev, oci su mu ostre, pokreti gipki, ime mu je Ishak, zovem ga tako jer je tu i jer mu ne znam ime, a treba da znam."
"A njegov glas je miran, cak nije ni srdit, cinilo mi se da zvuci gotovo veselo, podsmjesljivo izazovno, da ne odgovara ni nabusito ni ponizno vec ravnodusno, kao da je iznad svega sto se desava, kao da zna nesto sto ga cini sigurnim."

MULA-JUSUF:
"Onda je sisao Mula-Jusuf. Klepet njegovih naluna je spor, suvise odmjeren za njegovo bujno zdravlje, on svome drzanju poklanja vise paznje nego ijedan od nas, jer ima vise da krije. Nisam vjerovao toj smirenosti, licila je na laz, na neprirodnost, sa njegovim rumenim licem i njegovih svjezih dvadeset pet godina."

O DJELU:
To je povijesni roman sa suvremenom temom. U njemu se pojavljuje problem sukoba pojedinca s vremenom u kojem zivi.
Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objasnjavati ni traziti joj razlog.

=====================Ayet kelime olarak,,Kur,an da Sureleri===========
Zivi nista ne znaju. Poucite me, mrtvi, kako se moze umrijeti bez straha, ili bez uzasa.!!!!
Nije covjek ono sto misli, vec ono sto cini.!!!!!
Kad bi Bog kaznjavao za svako ucinjeno zlo, ne bi na zemlji ostalo nijedno zivo biće.
-za ovo besjedu,specijalan aferim-
Svako osjeca strah pred onim sto ga ceka..!!!!!
Smrt je jekin, sigurno saznanje, jedino za sto znamo da ce nas stici. Izuzetka nema, ni iznenadjenja, svi putevi vode do nje...!!!!!
Svi idemo od jedne obale do druge, po tankom konopu svoje zivotne staze, i svakome se zna kraj, razlike nema.!!!!
Pravda je pravo da ucinimo ono sto mislimo da treba.!!!!!
A samo Bog zna svaciju krivicu, ljudi ne znaju.!!!!!
... jer je najpreci onaj kome je najteze.!!!!!
Uvijek svi znaju za nesrecu i zlo, samo dobro ostaje skriveno.!!!!!
====================================================================

=====================================================================
=====================================================================
zena je uvijek zanimljiva kad je zaljubljena, tada je pametnija, odlucnija, ljupkija nego ikad.
Dobri ljudi su sreca na ovome svijetu.
Kad vidis da mlad covjek stremi u nebo, uhvati ga za nogu i svuci na zemlju.
======================================================\=========================
==================================================================

Autorov odgovor na kritiku:
"Iznenadjen sam jednodusnoscu kojom je kritika prihvatila moje djelo i raznovrsnoscu tumacenja. To je fenomen koji ne mogu da objasnim"

posebno interesantno:
"Svako ima svoj zid kojim se zasticuje, brani od drugih. Za kadiju taj zid je Kur'an, za policiju surovost, za muftiju mrtvilo, dosada od koje ziv umire, i tu nema mogucnosti da se prodre. S druge strane, imamo zatvorenost institucija, njihovo fetisiziranje, mistifikaciju, nesto sto je covjeku nedostupno".

Mesa:
"Po Kur'anu izlaz je u Bogu, kod mene u ljubavi, humanosti, ne humanosti shvacenoj u apstraktnom smislu, nego u ljubavi za covjeka, pojedinca, koga moramo prihvatiti sa svim njegovim mahanama i vrlinama. Nije humanost u tome da volimo mnostvo, nego pojedinca. Naprednost jednog rezima, njegova humanost i cijeni se po tome koliko on uvazava slobodu covjekove licnosti".

Dojmovi pri citanju:

Iz pisceva razmisljenja vjera u Boga i humanost su dvije razlicite kategorije, koje mogu da postoje jedna izvan druge, ili da se cak i iskljucuju.Trebalo bi da je vjera-ustvari religija, izvor i propovjednik morala, svake vrline, pa i humanosti.Uceci Kur'an nalazimo obilje ayeta, koja odmah uz vjerovanje zahtijevaju i dobra djela.Mesa ih cesto i rado il citira ili jednom mislju u recenici dotkne, ovaj stav se ponekad toliko naglasava da me potpuno ostavlja u uvjerenju da po Kur'anu istinske vjere nema bez dobrih djela.
da se te dvije kategorije nuzno ne iskljucuju ali se dozvoljavaju.
Onda mi izgleda potpuno razumljivo, da humanost moze egzistirati bez vjere (religije),sto ustvari i pisac naglasava,,,i uopste Mesina ogromna vjera u ljubav i humanost je ustvari pisceva velicina,ostroumnost i mudrost,razlog da mu se citalac vraca iz nova i svako novo citanje razotkriva nesto novo,dublje,plemenitije i misaono a poseban akcent na dar pisca s koji takvom lakocom koristi plemenitu misao da sroci u izraz,Vrijedi ga citati-iscitavati i pouke koristiti kao putokaz,Mudar je ovaj nas Mesa!

No comments:

Post a Comment