Tuesday, May 3, 2011

PIKOVA DAMA, Aleksandar Sergejevic Puskin

Biljeske o piscu:Aleksandar Sergejevi Puskin je ruski pjesnik rodjen 6. VI. 1799.godine u Moskvi, a umro je 10. II. 1837. godine u Petrogradu.Potomak stare osiromasene plemicke porodice, u ranom djetinstvu prepusten odgoju kmeta Nikite Kozlova i oslobodjene kmetice Arine Rodionovne Jakovljeve, kojoj zahvaljuje svoje odlicno poznavanje ruskog narodnog stvaralastva i jezika. Skolovao se u plemicko mucilistu u Carskom Selu, u kome je, zahvaljujuci liberalnim nastavnicima,vladao duh politickog slobodoumlja. U liceju je pripadao progresivnom knjizevnom kruzoku "Arzamas". Od 1814. godine Puskinovi stihovi se stampaju i slava mladog pjesnika naglo raste. Apstraktno plemicko inteligentno volterijanstvo sa svojim skepticizmom prema religiji i carizmute oslobodilacke ideje izazvane 1812. godinom tvorile su duhovnu podlogu sredine u kojoj je rastao. Na Puskina je u tom smislu snazno djelovao istaknuti mislilac P. J. Cadajev. Iz liceja je izasao kao stovatelj Radisceva i Voltairea, kao pjesnik slobode i protivnik autokratizma.Sluzio je nominalno u ministarstvu vanjskih poslova.Kretao se u drustvu progresivnih intelektualaca (K. F. Riljejev,V. K. Kjuheljbeker, A. A. Deljvig, I. Puscin). Godine 1819. stupio je u literarni kruzok "Zelena svjetiljka". Njegovi necenzurirani stihovi i politicki epigrami kruze u prijepisima. Mjesec dana prije istupa dekabrista na Senatskom trgu pise mu njegov vodja Riljejev: "U tebe su uperene oci Rusije, tebe vole, tebi vjeruju, u tebe se ugledaju. Budi pjesnik i gradjanin." Car Aleksandar kaznjava mladog pjesnika progonstvom na jug Rusije, koje je potrajalo od 1820. do 1824. godine. U besarabijskom gradu Kisinevu Puskin se zblizio s aktivnim clanovima "Juznog drustva"Pesteljem, Orlovom i Rajevskim. Revolucionarna previranja u Europi ojacala su pjesnikovo buntovno raspolozenje. U pjesmi Bodez (1821.)Puskin govori o careubojstvu, a u poemi Gavrilijada istupa protiv religije.Puskin je 1824. godine otpusten iz sluzbe i prognan u zavicajno selo Mihajlovsko, gdje je proveo dvije godine. Na dan dekabristickog ustanka 1825. godine Puskin je bio u Mihajlovskom i ta ga je okolnost spasila odkazne koja je zadesila sudionike ustanka. Novi car Nikola I "oprasta"Puskinu 1826. godine i dozvoljava mu povratak u Petrograd,ali ga stavlja pod stalni nadzor policije i osobno cenzurira njegova djela.Tesko podnoseci reakciju koja se svalila na Rusiju poslije ugusenja dekabristickog ustanka, Puskin misli na bijeg u inozemstvo, sto mu nepolazi za rukom. Godine 1831. zeni se Natalijom Goncarovom.Otmjeni dvorski krug nije trpio Puskina i osvecivao mu se intrigama i klevetama. Car ga zeli poniziti pa ga 1834. godine imenuje kamerjunkerom, zvanjem uvredljivim za pjesnika s obzirom na njegov ugled i godine. Kojekakve udovice salju Puskinu anonimna pisma s aluzijama na odvec intimne veze njegove supruge i cara.Strastveni pjesnik 1837. g. izaziva na dvoboj francuza D'Anthesa,avanturistu i intriganta. U dvoboju Puskin biva smrtno ranjen i umire nakon dvodnevnih muka. Knjizevno formiranje Puskinovo poklapa se svremenom kada u Rusiju prodiru demokratske ideje francuske revolucije.Osamnaestogodisnji Puskin izrazava mrznju prema samovlasti i istice misao da monarh ne caruje na temelju svoga podrijetla nego na temelju zakona svoje zemlje. Omladina uci napamet Puskinove stihove koji su izrazavali osnovne ideje dekabrista. Oko 1820. godine Puskin pocinje pisati svoje poeme (Ruslan i Ljudmila) u duhu usmenoga stvaranja.Dok je boravio u progonstvu na jugu Rusije, Puskin je citao engleskog romantika Byrona. Priroda Krima i Kavkaza odrazuje se u djelima iz toga razdoblja, kojima ujedno u ruskoj knjizevnosti pocinje "romantizacija prirode". Napose su za ruski romantizam znacajne poeme Kavkaski zarobljenik; Braca razbojnici; Bahcisarajski vodoskok; Cigani.Njegovo glavno djelo, roman u stihovima Jevgenij Onjegin, koji je zapoceo pisati na jugu 1823. godine, prozeto je skepsom, pesimizmom i donekle pomodnim bajronovskim "svjetskim bolom". Progonstvo u zabitnom seocu Mihajlovskom bilo je veoma plodonosno. Napisao je glavni dio Jevgenija Onjegina, dovrsio poemu Cigani, napisao dramolet Scena iz Fausta,roman u stihovima Grof Nulin, zatim Pjesme o Stjenki Razinu,nekoliko znacajnih i originalnih rasprava o romantickoj i klasicnoj poezijite o basnama Krilkova. Njegova lirika iz tog razdoblja dostize vrhunac.Dvogodisnji prisilni boravak na selu ponukao ga je da se pozabavi ruskom prosloscu i stvori povijesnu tragediju Boris Godunov, u kojoj je postavio problem odnosa izmedju naroda i cara despota. Po povratku u Petrograd,Puskin pise lirske pjesme (Arion, U dubini sibirskih ruda...) te poemu Poltava. Dobrovoljno sudjelovanje u rusko-turskom ratu urodilo je putopisom Putovanje u Arzrum. U Boldinu je 1830. godine napisao svoje"male tragedije": Skrti vitez; Mozart i Salieri; Pir za vrijeme kuge;Kameni gost, zatim Pripovijesti Pokojnog Ivana Petrovica Belkina,Bajke o Baldi, O ribaru i ribici, dovrsio Jevgenija Onjegina.Tridesetih godina stvara Broncanog konjanika, genijalnu apoteozu Petra Velikoga. U Dubrovskom i Kapetonovoj kceri postavlja problem seljacke pobune i ozbiljno proucava povijest Pugacova. Puskin je bio nadahnuti vjesnik naprednih ideja svoje epohe. Marx je u svojim politickim radovimao Rusiji citirao Onjegina, tu "enciklopediju ruskoga zivota dvadesetih godina" (V. G. Bjelinski). Puskin je bio publicist, pisac kritickih clanaka o americkoj i engleskoj demokraciji, o eksploataciji radnika u engleskim tvornicama sukna, te ropstvu americkih crnaca. U ruskoj knjizevnosti Puskin je novator jezikom, stilom i sadrzajem. U Borisu Godunovu prekinuo je, nadahnut citanjem Sharespearea, s tradicijom pseudo klasicne drame. Nedovrsena drama Rusalka uvodi bogati folklor u umjetnost.U lirskoj poeziji je mnogostran: ljubav, intimni dozivljaji, lirski zanosi,ljudske strasti, odnos prema drustvu, prijatelji i neprijatelji, slike prirode,starina i suvremenost. Sve to odjekuje u Puskinovoj lirici.Na polju umjetnicke proze probio je put u realizam. Prije Gogolja, Dostojevskog i Cehova dao je galeriju priprostih, jednostavnih, malih ljudi.U Puskinovim stihovima i prozi ogledaju se nesrodne zemlje i udaljene epohe: drevni Istok, klasican svijet, srednji vijek, narodi Europe, Rusija,epohe Petra Velikoga i suvremeno rusko drustvo. Prema Bjelinskom,njegova je poezija "primila i ujedinila u sebi kao velika rijeka, sve pritoke prethodne izvorne knjizevnosti i vrativsi ih svijetu u novom, preobrazenom obliku, odredila daljnji sjajan put ruske literature". Svojom visokorazvijenom svjescu o pozivu pjesnika, svojim humanistickim idejama i naprednim pogledima na svijet, a i kreativnim snagama rodjenoga genija,Puskin je izvanredna licnost ne samo ruske nego i svjetske knjizevnosti.Jos 1842. godine pojavio se u Vrazovu Kolu (II) prvi prijevod novele Pikova dama (objavljene u originalu 1834. godine). Otad su ga u nas prevodile sve generacije od Vraza i Trnskog preko Harambasica i Martica do Kombola, Krkleca i Cesarica.

Sadrzaj:Kartali se jednom kod Narumova, konjickoga oficira u gardi.Duga zimska noc prolazila je neosjetno te su kartasi oko pet sati ujutro sjeli za stol vecerati. Onaj tko je imao srece u igri jeo je sa velikim apetitom, a ostali su rastreseno sjedili pred praznim tanjurima.U prostoriji je bio muk i tisina sve do trenutka kad se donio sampanjac.Tada svi zapocnu razglabati oko odigranih partija. Domacina i Surina je uporno mucila misao zasto mladi inzinjer Herman nikad nije dosao u iskusenje uzeti karte u ruke i zaigrati zajedno s njima buduci da je cak i po pet sati znao sjediti uz kartaski stol i pratiti njihovu igru.Herman je udovoljio njihovoj znatizelji i odgovorio da ga igra jako zanima,ali da ne moze zrtvovati ono sto mu je prijeko potrebno zbog nade da stekne suvisno. Domacin i Surin su to medju sobom prokomentirali rijecima da je Herman Nijemac koji sve radi s racunom.Tako razgovarajuci Tomski je spomenuo svoju osamdesetogodisnju bakicu Anu Fedotovnu. Naime grofica Ana Fedotovna je nekad putovala u Pariz i tamo je bila vrlo zapazena. U to doba gospodje su igrale faraona.Jedanput je grofica igrajuci s Orleanskim vojvodom izgubila veliku svotu i ostala vojvodi duzna. Po povratku kuci sve je ispricala djedu i naredila mu da isplati dug vojvodi. Cuvsi sto grofica zeli djed se jako razljuti i odbije isplatiti svotu. Ne znajuci sta da radi grofica pozove grofa Saint-Germaina koji je bio vrlo ugodan covjek. Stari covjek je odmah dosao i zatekao je uvelikoj muci. Ona mu isprica sve sta se dogodilo, i kaze mu za muzevu surovost trazeci od grofa Saint-Germaina pomoc. Grof bakici povjeri jednu tajnu za koju bi mnogi kartasi dobro platili. Istu vecer bakica se pojavila u Versaillesu na igri karata kod kraljice. Banku je drzao vojvoda Orleanski.Bakica mu se nekako ispricala sto mu nije donjela novac i zapocne igrati protiv njega. Odabrala je tri karte i stavila ih jednu za drugom.Sve tri karte su joj donijele dobitak i bakica povrati sve do posljednje pare. Bakica bas i nije trpjela ispade mladih ljudi, ali joj se smilio jedan mladic po imenu Caplicki koji je takodjer zapao u dug kao i ona.Bakica mu je pomogla da povrati dug rekavsi mu one tri karte.I tako je Tomski prekinuo pricu o bakici buduci da je bilo vrijeme za spavanje. Dosavsi kuci Herman je poceo smisljati plan kako da od bakice sazna tajnu triju karata. Ubrzo je smislio plan. Bakica je imala tri djevojke koje su se bavile oko nje. Jedna od djevojaka je bila Lizaveta Ivanovna koju je Herman stalno promatrao s ulice. Dakako i ona je njega zapazila pogledavajuci kroz prozor. Jednom kad je bakica isla u setnju povela je sa sobom Lizavetu. Kada je Lizaveta ulazila u kola Herman joj je u prolazu dobacio pisamce, koje je ona vrlo vjesto sakrila u rukavicu da ga niko nevidi. Tako je zapocela veza izmedju Lizavete i Hermana.U pocetku je Lizaveta odbijala pisma vracajuci ih, ali ih je naposljetku ipak vrlo rado citala. Lizaveta i Herman su se nasamo vidjeli na plesu kod jednog poslanika na kojem je bila i grofica. Lizaveta je porucila Hermanu da ce na plesu ostati do dva sata, a da ce se nakon toga posluga razici.Lizaveta mu je rekla da se prikrade u pola dvanaest u njezinu sobicu.Herman je bio toliko uznemiren da je vec u jedanaest sati bio pred kucom grofice. Kad se navrsilo pola dvanaest, Herman je usao u kucu ali nije otisao u Lizavetinu sobu, vec je otisao u kabinet iz kojeg je promatrao staru groficu kako sjedi kraj prozora. Grofica je bila u spavacici koja joj je po izgledu puno bolje odgovarala s obzirom na godine.Odjedanput se Herman odluci otici do stare grofice i zamoliti je za jednu dobrotu. Herman se nije ustrucavao i odmah je groficu uljudno pitao za tajnu triju karata. Nakon sto mu grofica nije odgovorila cak ni jednom rijecju, Herman se naljuti i izvadi pistolj te zapocne prijetiti grofici.Grofica podigne ruke da bi se toboze zastitila od metka, ali u tom trenutku ona ostade nepomicno sjediti u naslonjacu. Tada je Herman shvatio da je grofica mrtva. U to vrijeme je je Lizaveta sjedila u svojoj sobi i razmisljala o rijecima Tomskog koji joj je za vrijeme plesa rekao da Herman nosi bar tri zlocina na dusi. U taj trenutak vrata sobe se otvorise i na vratima se pojavi Herman. Lizaveta se uzasno prestrasila, a pogotovo nakon toga kad joj je Herman ispricao sta se dogodilo sa starom groficom.Lizaveta je shvatila da Herman nije zeljan ljubavi vec je samo zeljan novca. No usprkos tome Lizaveta mu je pokazala tajni izlaz iz kuce kako ga cuvar na ulazu ne bi opazio. Vracajuci se kuci Hermanu se stalno motala po glavi smrt grofice. Osjetivsi griznju savjesti Herman je odlucio otici grofici na sprovod. Na sprovodu se duboko poklonio staroj grofici i ujednom trenutku mu se ucinilo da je grofica nakratko otvorila jedno oko.Naravno on je to shvatio kao prividjenje. Te veceri legao je u krevet,ali dugo u noc nije mogao zaspati. U jednom trenutku je zacuo korake u susjednoj sobi. U prvi tren je pomislio da je to njegov posilni koji se vraca iz nocne setnje. Ali koraci su bili drukciji, nekako nepoznati. Tada su se otvorila vrata njegove sobe i u sobu je usla stara zena u bijeloj spavacici.Herman je u prvi tren pomislio da je to njegova stara dadilja, ali bolje pogledavsi imao je sta i vidjeti. U sobu je usla stara grofica govoreci mu da dolazi protiv svoje volje, ali da joj je naredjeno da dodje. Pristala je reci tajnu triju karata govoreci ove rijeci: "Trojka, sedmica i kec dobivat ce tijedno za drugim, ali dvadeset i cetiri sata smijes igrati samo jednu kartu,a poslije za citava svoga zivota ne smijes vise igrati! Prastam ti svoju smrt, ako se ozenis mojom pitomicom Lizavetom Ivanovnom...Poslije ovih rijeci grofica je izasla iz sobe i ubrzo nestala, a Hermanu nije bilo jasno sta se dogodilo. Iduceg dana Herman se vec spremio i otisao okusati srecu na kartama kod Cekalinskog. Herman je na svoju kartu stavio svotu od cetrdeset i sedam tisuca. Svi sudionici su zapanjeno pogledali jer dotad niko nije stavio toliku svotu novaca odjedanput.Ubrzo Cekalinski pocne dijeliti karte. Desno pade devetka, a lijevo trojka.Dobiva - vikne Herman i pokaze svoju kartu. Iduceg dana Herman je ponovno okusao srecu stavivsi kao ulog sve sto je dan prije zaradio.Cekalinski je poceo dijeliti karte. Herman je ponovo dobio i nakon toga se pokupio kuci. I treci dan je posao kartati, misleci da i ovaj put sigurno dobiva. Ulozio je sav novac sto je do tada zaradio. Cekalinski je podijelio karte. Desno je pala dama, a lijevo kec. Herman se poveseli i vikne:"Kec dobiva!" pokazujuci svoju kartu. Pokazavsi kartu imao je sta i vidjeti.Umjesto keca u ruci je drzao Pikovu damu!

Analiza likova:Herman Bio je sin Nijemca, pretopljenoga u Rusa, koji mu je ostavio nesto malo novca. Kako je bio tvrdo uvjeren da mu je potrebno da pojaca svoju nezavisnost, Herman nije trosio cak ni kamate od nasljedja, nego je zivio samo od place lisavajuci se i najmanje raskosi. Bio je, uostalom, covjek zakopcan i castoljubiv, pa su njegovi prijatelji rijetko imali prilike da mu se rugaju zbog pretjerane stedljivosti. Bio je covjek jakih strasti i bujne maste, ali ga je cvrstina karaktera spasavala od svakidasnjih zabluda mladosti. Tako, naprimjer, iako je bio od prirode strastven kartas,nikada nije uzimao karte u ruke, jer je proracunao da mu njegovo stanje ne dopusta da zrtvuje ono sto mu je prijeko potrebno zbog nade da ce dobiti suvisno, a medjutim po cijele noci presjedio bi za kartaskim stolomi sav u groznici pratio razlicite obrate u igri.Herman je covjek promjenjivog karaktera sto se ocituje iz onoga sto je ucinio nakon sto je saznao tajnu triju karata. Nakon toga se sasvim promijenio i u njemu se pojavila pohlepa za novcem. Lizavetu uopste nije volio. Sva ta "lazna" ljubav bila je iz interesa da bi se doslo do grofice koja zna tajnu triju karata.
Lizaveta Jedna od triju djevojaka koje su pomagale i brinule se za staru groficu.Ona jedina zna kako je tesko biti sluga zahtjevnoj grofici i kako je tesko zivjeti u kuci koja pripada nekom drugom. Lizaveta je jadnica koja je kriva za sve sto se staroj grofici ne svidja. Cesto je vrijedjana od strane grofice buduci da su grofice vrlo zahtjevne zene. Sto se tice ljubavi s Hermanomona je mislila kako je Herman istinski voli i kako je Herman jako zaljubljen u nju. Naposljetku biva veoma razocarana vidjevsi da je Hermanova ljubav iz interesa. Na kraju pripovijetke Lizaveta ipak pronalazi srecu udajom za jednoga veoma dragoga mladica koji ima veliko imanje i uz to je sin bivseg upravitelja stare grofice.

Dojam o djelu:Djelo mi se svidjelo upravo radi toga sto govori o tome kako covjek, ako mu se ukaze prilika, moze vrlo lako promijenitii sebe i svoj nacin ponasanja. Bolje receno covjek vrlo lako mijenja svoju licnost i svoj karakter ako mu se ukaze prilika za novcem ili nekim drugim vrijednostima. U ovom djelu lijepo je opisano kako se Hermanova licnost iz jednog stedljivog covjeka pretvara u jednog vrlo pohlepnog covjeka kojem osim novca na svijetu nista drugo nije vazno.

No comments:

Post a Comment