Tuesday, August 9, 2011

DIVJAKOV RATNI DNEVNIK,,,Obruc oko Sarajeva

Spaljeni kamioni nakon sukoba TO BiH i JNA, Sarajevo, maj 1992. godine
03.06.2011
* I dalje sam sklon procenama da ovo ludilo ne moze jos dugo trajati. Ne moze! Pa nisu svi u toj JNA ludjaci, ne mogu, valjda, svi izdavati ili slusati komande da se "bije" po gradovima i ubijaju neduzni ljudi, civili.

* Pismo Kukanjcu: "Mozete li nam vratiti nase ranije dane? Pokazali ste da mozete, samo kad hocete, da zastitite sve nas. Pitanje je samo da li hocete. Odgovor znate jedino Vi.

* Strasno je sine, mislim. Vec je desetero dece ubijeno u gradu, a glasno mu kazem: "Zelimire dragi, molim te, uozbilji se, ovo je rat!"

20. april 1992

Kolegij komandanata je usvojio sadrzaj Otvorenog pisma generalu JNA Kukanjcu, kojeg su napisali u Odjeljenju za moral TO RBiH.

"Gospodine generale,
sjecate li se kako je veliko bilo odobravanje ovog grada, njegovih zitelja, kako obicnog svijeta, tako i njegove intelektualne elite, njegovih najistaknutijih gradjana, kada ste, onomnad, kad bijahu barikade, krenuli u svoju mirovnu misiju i doprinijeli normalizaciji i uklanjanju svih barijera i djeliteljskih ambicija?
Bili smo sa Vama, nadali se i vjerovali. Onda se desila Bijeljina, pa Zvornik, Foca, Siroki Brijeg, Kupres, Mostar, Capljina, desilo se Sarajevo i desava se jos uvijek.
Pokazali ste da mozete, samo kad hocete, da zastitite sve nas. Onda smo se nadali, mozda se rijetki od nas jos nadaju. Rijetki, ali ih jos ima. Da li nam jos uvijek mozete vratiti nase ranije dane? Mozete! Pitanje je samo da li hocete. Odgovor znate jedino Vi.

Objasnite ovom gradu zasto to cinite i zarad cijih suludih ciljeva? Recite nam, generale! Necemo reci generale, vec covjece!


24. april 1992.

Danas Sarajevo kao da posrce. Svi su na nogama: pripadnici TO, MUP-a, Civilne zastite. U naseljima Hrasnica, Sokolovica koloniji, Butmiru, Dobrinji, svuda u gradu, panika! Cetnicka artiljerija, minobacaci i tenkovi, od jutarnjih sati zasipaju ova naselja. Izvestaji, sta izvjestaji, nasa gola cula, oci i usi, registruju stotine i stotine eksplozija granata koje cetnici ispaljuju sa Gavrica brda, iz Lukavice, Nedzarica, Mojmila. Javljaju nam u Stab da neprijatelj preko megafona ultimativno poziva stanovnike Gornjeg i Donjeg Kotorca, Hrasnice, Butmira i Sokolovica kolonije na predaju oruzja. Daju i rok: do veceri, pod pretnjom da ce, nakon isteka roka, uslediti represalije. Zasuti smo uspanicenim telefonskim pozivima sludjenih ljudi.

Nas izvor iz Nedzarica nas obavestava da u sirem rejonu Lukavice, Butmira i Vojkovica ima 150-200 tenkova, 20 haubica, 30 PAT-ova 30/2 mm, oko 200. Mislim da "izvor" preteruje u broju tenkova, blize je istini da ih ima 50-70, rasporedjenih na vatrenim polozajima na Mojmilu, Vracama, Trebevicu, Borijama, Mrkovicima, Poljinama. I ova brojka je zastrasujuca. Nasa TO u gradu ima tri tenka i protivoklopnih sredstava za unistenje najvise 10-15 tenkova. Ove brojke se cuvaju kao najveca tajna koju cetnici ne smeju doznati.

Podatke o nedostatku, posebno protivoklopnih sredstava, moramo skrivati i od naseg stanovnistva, da se ne bi demoralisali saznanjem o nasoj protuoklopnoj nemoci. Bolje je da ne znaju… Nase oruzje je, zasad, veliki patriotizam i moral pripadnika TO i MUP-a i uverenost da se borimo za pravednu stvar – odbranu suvereniteta Bosne i Hercegovine.

Stize li ovaj apel do ljudi u gradu ili je to samo neuspeli pokusaj da se gradjani motivisu za samopozrtvovanje? Da nada postoji moze se videti na primeru Ljilje Cerimagic. Pre rata sa porodicom Cerimagic imali smo blisku vezu. Sada Ljilja, vec nekoliko dana, uredno mi javlja podatke o kretanju agresorskih tenkova i oklopnih vozila na relaciji Ilijas-Vogosca i Ilijas-Rajlovac. Ne pitam je odakle joj podaci, ali drugi izvori potvrdjuju da su njene informacije tacne. Reci zahvale nisu dostatne za njenu hrabrost.

U toku dana, u ime Staba TO RBiH, prisustvovao sam sednici Vlade Republike BiH. Na dnevnom redu je samo jedna, ali krucijalna tacka: brutalna agresija na BiH, u kojoj, pored teroristicke organizacije SDS, sudeluju i jedinice JNA.
Nakon iscrpne i argumentovane diskusije, usvojeni su sledeci zakljucci: (odabir RSE)
1. Za svirepo ubijanje gradjana Bosne i Hercegovine, … izravno su odgovorni general Blagoje Adzic, kao komandant JNA, generali Milutin Kukanjac i Pavle Strugar, kao komandanti vojnih oblasti koje pokrivaju teritoriju Republike Bosne i Hercegovine. Krivi su, jer podsticu i toleriraju koristenje snaga JNA u agresiji i terorizmu prema Bosni i Hercegovini;

2. Vlada Republike BiH odlucno zahtijeva od Vlade Srbije i Crne Gore, kao i od gradjana tih drzava, da narede i izdjejstvuju povlacenje svih gradjana Srbije i Crne Gore koji organizovano ucestvuju u agresiji na Republiku BiH;

3. Vlada ponovo poziva sve pojedince i skupine da se ukljuce u jedinstven sistem TO Republike BiH, te da onemoguce sve oblike paramilitarinog djelovanja;

Na sednici je najavljeno da ce Vlada uskoro objaviti dokaze o spoljnoj agresiji protiv Republike BiH, sa imenima pojedinaca i organizacija koji su ukljuceni u akt agresije i terorizma. Naime, vecina teroristickih organizacija koje deluju na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine ima sediste komande izvan BiH. Komandni kadar je u vecini slucajeva poreklom iz Srbije i Crne Gore. To se vidi iz podataka o komandnom sastavu 2. i 4. Vojne oblasti. Nakon smrti komandanta OS SFRJ marsala Josipa Broza Tita doslo je do nagle kadrovske promene u sastavu JNA, pri cemu je najvise jacao oficirski kadar iz srpskog korpusa. Da je u agresiji na Bosnu i Hecregovinu komandovanje jedinicama JNA bilo gotovo iskljucivo u nadleznosti generala iz srpskog naroda, pokazuju sledeci primeri:
general – pukovnik Milutin Kukanjac, komandant 2. VO, rodjen 1935. godine na Zlatiboru, Srbija, Srbin po nacionalnosti, u Sarajevu je posedovao porodicni stan u ulici O. Maslica;
general – major Vojislav Djurevac, komandant 4. Sarajevskog korpusa, rodjen 1937. godine u Peci, Kosovo, poreklom Crnogorac, imao je stan u ulici Ivana Krndelja u Sarajevu;
general Tihomir Talic, komandant 5. Banjaluckog korpusa, rodjen 1939. godine u Sumadiji, Srbija, Srbin po nacionalnosti;
general Spiro Nikovic, komandant korpusa u Bihacu, rodjen je kod Bara, Crna Gora, Srbin je po nacionalnosti;
pukovnik Branko Saragovic, komandant 5. Vazduhoplovnog korpusa, rodjen je u Zagrebu, Hrvat je po nacionalnosti;
general – major Milan Nedeljkovic, koji je pre nekoliko dana zamenio generala Savu Jankovica, komandant Tuzlanskog korpusa, rodjen u okolici Nisa, Srbin po nacionalnosti, zivi u Nisu;
general – major Ratko Mladic, komandant Kninskog korpusa, rodjen 1944., selo Bozanovici, opstina Kalinovik, Srbin sa stanom u Skoplju;
general – major Momcilo Perisic, komandant Bileckog korpusa, rodjen je u opstini Gornji Milanovac, Srbin je po nacionalnosti, porodica mu je donedavno zivela u Sarajevu, u Ulici Brace Vujicica;
general – pukovnik Petar Strugar, komandant 4. Vazduhoplovnog korpusa, sa komandom u Podgorici, Crnogorac.

Pored mnogih drugih, ovi podaci upucuju na zakljucak da se u poslednjih 5-6 godina planski radilo na kadrovskom jacanju jednonacionalnog komandnog sastava i da se na taj nacin izbrisao onaj, cetrdeset godina prepoznatljiv visenacionalni lik JNA, koja je imala zadatak da brani Ustav i teritorijalni integritet Jugoslavije, pa time i Bosne i Hercegovine. Danasnja JNA se stavila u celosti u odbranu ideje "Velike Srbije".

Sednicu Vlade i zakljucke dozivljavam kao jos jedan argumentovani pokusaj da se medjunarodna javnost ukljuci u zaustavljanje agresije i terorizma koju nad Bosnom izvode JNA i paramilitarne organizacije bosanskih Srba. Mislim da ni ovaj apel nece stici daleko! Sasvim sam skeptican u odnosu na apel vladarima Srbije i Crne Gore, koji, po misljenju stranih, dobro obavestenih novinara u Sarajevu, imaju podrsku Rusije i, bar do sada, neutralan stav Engleske i Francuske, u njihovoj ratnoj avanturi na bosanskim prostorima. Vanjska politika Bosne i Hercegovine se vodi u inostranstvu, zbog haoticnog stanja u zemlji, pa nisam sasvim siguran da nasa diplomacija cini dovoljno u stvaranju objektivne slike o agresiji na Bosnu Hercegovinu.

28. april 1992.

Zbrajam i oduzimam sve sto se desilo u prethodna cetiri dana. Mnogo bolesnog besmisla, nelogicnosti. Ali, mene vise brinu naredni dani. I dalje sam sklon procenama da ovo ludilo ne moze jos dugo trajati. Ne moze! Pa nisu svi u toj "JNA" ludjaci, ne mogu, valjda, svi izdavati ili slusati komande da se "bije" po gradovima i ubijaju neduzni ljudi, civili. Ne mogu, valjda, svakodnevno, i mirne savesti, gledati desetine i stotine mrtvih i ranjenih ljudi, dojucerasnjih prijatelja, suseda, poznanika? Kakve bi to bile izopacene licnosti kada bi dopustili ludjacima da i dalje povlace okidace na topovima i tenkovima, da i dalje hladnokrvno spustaju mine u cevi kalibra 82 mm i 120 mm, da zrna, granate i mine, bez ikakve selektivnosti, ubijaju ljude na ulicama, decu po dvoristima, bolesnike u bolnicama, porodice u stanovima? Zar se ne stide buktinje koju su potpalili i koja je progutala Muzej XIV zimskih olimpijskih igara, i u njemu onu simbolicnu, olimpijsku baklju, koja se pali na Olimpu, na tlu helenske civilizacije, a ciji je plamen osvetljavao jasno lice Sarajeva 1984. godine, kao sportskog, dakle, humanog centra sveta? Zar ih ne pece plamen njihovih pozara u fabrikama "Vaso Miskin Crni", "Kras", "Unioninvest", pozari Geodetskog zavoda, RTV doma, Skupstine BiH, "Grasa", Zeljeznicke stanice…? Je li im ista sveto, sto nije njihova uskogruda svetost? Zar mogu podneti toliki barbarizam na pragu trceg milenija?

Zavod za transfuziologiju stalno ponavlja dramaticne apele, gotovo vapaje: "Trebamo krvi, ranjenici umiru…!", a general Kukanjac: "Mi se samo branimo. Mi moramo sacuvati nase vojnike. Mi smo napadnuti!" Danas je Predsjednistvo RBiH donelo neopozivu odluku o povlacenju "JNA" iz Bosne i Hercegovine, a general Milan Panic, nacelnik GS JNA, iz Beograda odgovara: "JNA ce tamo ostati jos 3-5 godina!"

Nemamo vise vremena. Obruc se oko Sarajeva sve vise steze. Vise nemamo izlaza preko Ilidze prema Konjicu, niti preko Vogosce i Ilijasa prema Visokom, Zenici. Komandant Efendic donosi odluku: "…Moramo razbiti snage neprijatelja u rejonima: Ilijas, Semizovac i Vogosca i obezbijediti komunikaciju Sarajevo – Visoko.

Dvoumim se, jesmo li i sa ovom odlukom zakasnili, kao sto kasnimo sa zadacima iz Direktive o odbrani Sarajeva od 14. aprila o.g. koje do danas nismo realizovali? Kakve su nase procene brojnog stanja i borbene gotovosti paravojnih sastava bosanskih Srba i dobrovoljaca iz Srbije i Crne Gore? Ne znamo da li su realne, a kako to doznati iz ovog naseg hermeticki zatvorenog polozaja? A nasi odredi, razumljivo s obzirom na teske objektivne okolnosti njihovog formiranja, nisu ni organizacijski, ni formacijski ustrojeni! Nemamo naoruzanje i municiju za ovakve proboje! "Neka nam Bog bude na pomoci" – komentarise Bilajac dok cita komandantovo naredjenje.

Protekle noci sam dozivio izvestan sok. U obilasku vojnog obezbedjenja oko zgrada Predsjednistva i Opstine Centar, cuh strazara kod Careve dzamije kako vice: "Stoj! Pucacu!" Naredjenje se odnosilo na biciklistu koji je, uprkos policijskom satu, u mraku "bezbrizno" okretao pedale bicikla po glavnoj gradskoj ulici. Stvorila se guzva u kojoj su ga dva vojnika grubo scepala i privela pod svetlost sijalice. Pretrnuo sam od straha! Moj vrli sin, Zelimir!? Ja "mrtav", on se smeje, zabavno mu. "Sta je, rista? (satro inverzija od 'stari', kako me deca zovu od milja - op. autora). Sto si tako ozbiljan? Sta se desilo?" Jedva sam se suspregnuo da ga svojski odalamim. Je li moguce da tako povrsno shvata ozbiljnost ratnog trenutka? Zacas coveku odleti glava, a on uopste nije svestan takve mogucnosti! Rat je sala, sta li? I nastavlja: "Bio sam kod burazera u Hrasnom, malo smo se zezali, pa ja pos'o kuci. Zar je to tako strasno?" Strasno je sine, mislim. Vec je desetero dece ubijeno u gradu, a glasno mu kazem: "Zelimire dragi, molim te, uozbilji se, ovo je rat!" i jos mislim sta bi se dogodilo njegovoj bolesnoj majci Veri, da sazna za njegove lude gafove?

29. april 1992.

Nemam mnogo iskustva u vojno-politickim procenama, pa ne znam da li je moj sud o tome da ce sukobi s paramilitarcima SDS-a trajati mesecima, pa i godinama, validan? Moja prognoza je crna, pesimisticna, ali sada nemam argumenata da zakljucim drugacije. E, drugo je to sto bih ja voleo da se ona nikada ne ostvare. Bilo bi lepo ako progresim. Ne bi mi bilo nimalo zao!

Na radnom stolu me zateklo i pismo prijatelja. Zao mi je da ga se ne mogu setiti. Potpisao se imenom Fadil. Neka mi oprosti. Likove bolje pamtim i da ga sretnem znao bih – on je! Ne mogu odoleti iskusenju da i njegov tekst ne uvrstim u moj ratni dnevnik. Zavredjuje!
"Znas da sam Te i ranije cijenio po tvojoj inteligenciji i realnom rasudjivanju, ali Tvoju odluku da pristupis Teritorijalnoj odbrani Bosne i Hercegovine sam popratio sa suzama u ocima, naravno od radosti, i nisam se toga stidio.

Prijatelju, bilo bi dobro da pripadnici nase Teritorijalne odbrane ne ucine niti jednu gresku, koja bi makar i malo asocirala na ono sto teroristi i bivsa JNA rade, jer ne samo da to steti ugledu branilaca Sarajeva i Republike BiH, nego se ustostruceno koristi u propagandi teroristickog SDS-a, JNA i Srbije.

Jovane, zbog prirode bolesti ne mogu Ti puskom pomoci, jedini sin mi je od pocetka aprila u svojoj jedinici MUP-a i brani svoj grad, ali mislim da Ti mogu visestruko pomoci drugim neophodnim poslovima i sada i nakon konacnog oslobodjenja, s obzirom da jednu od oblasti bivse JNA dobro poznajem, a to ce vama i sada i kasnije veoma zatrebati.

Zelim Ti srecu i zdravlje da izdrzis sve ove napore, a to zelim svim mojim sugradjanima i gradjanima ove nase i jedine Republike."

Tako meni jedan od mnogobrojnih prijatelja. Dugo ostajem zamisljen na njegovim porukama. One su u punoj saglasnosti sa onima koje mi kazuju brojni znalci i nepoznati koji mi se spontano i sa simpatijama javljaju kad obilazim straze oko Predsednistva, kad hodam sarajevskim ulicama, na "strafti" od Vecne vatre do Bascarsije. Zasto ne reci, njihova podrska, simpatije i ljubav mi ljudski gode, motivisu, ali i obavezuju. Meni je, opet, drago da u njima vidim i dalje sve one ljudske vrednosti kojima sam svedok dvadesetak i vise godina zivota u ovom lepom gradu, vrednosti koje su odredile moj zivotni izbor.

Pitam se, jesu li vlasti u potpunosti svjesne Fadilovih upozorenja? Godi mi Fadilov zahtev da pripadnici Teritorijalne odbrane ne ucine nista nalik onome sto agresor radi u svojoj mrznji. Nazalost, bilo je i ima ponasanja i u nasim redovima koja nisu primerena korektnom vojnickom, ni ljudskom. Ona krnje ugled Teritorijalnoj odbrani, ali bar malo tesi cinjenica da se ne radi o masovnoj negativnoj pojavi. Stab TO RBiH je, ipak, intervenisao i nacinio dokument o primerenom vladanju pripadnika oruzanih snaga.

Pitanje je da li su i u kolikoj meri ostri zahtevi Staba TO dospeli do svakog pripadnika nasih oruzanih snaga? Mi o tome nemamo relevantnih podataka. Ostaje nam vera da ce se s vecom organizovanoscu jedinica TO i MUP-a disciplina i samodisciplina boraca i staresina sve vise poboljsavati, a time i razlike u ponasanju od agresorskog bezakonja, kojeg se Fadil i sav civilizovani svet grozi.

No comments:

Post a Comment