Tuesday, August 9, 2011

NE PUCAJ,,,,Jovan Divjak


* Kako sam se zavaravao da ce sve prestati nakon razgovora s Kadijevicem

* Zasto mi je izostavljeno ime iz clanova Staba TO BiH?

Imam li prava odlucivati o sudbini nekog mladog coveka?

10. april 1992.

Jutros, posle citanja "Sluzbenog lista", osecam izvesnu nelagodnost. Navedena je Uredba o ukidanju Staba TO SRBiH i obrazovanja Staba TO RBiH. Ovom uredbom odredjen je privremeni znak za pripadnike TO – to je stari bosanski grb stitastog oblika, plave boje, presecen belom dijagonalom sa po tri zlatno-zuta ljiljana u svakom polju. Za komandanta TO RBiH je imenovan pukovnik Hasan Efendic, a za zamenika komandanta TO RBiH pukovnik Stjepan Siber.

Citam Uredbu i osecam se nelagodno. Nigde mog imena! Da li je raniji razgovor sa Siberom bio samo provera mog opredeljenja ili pokusaj zadovoljenja nekakve nacionalne forme? Utucen sam. Dvoumio sam se da li da odem do Sibera i razresim svoje dileme. U prvi mah sam odustao, ali ne sasvim! Predvecer sam smogao snage i otisao po objasnjenje. Na moje veliko iznenadjenje Siber je dosta hladno odgovorio:

"Pa, ne znam! Ti nisi nista rekao da li prihvatas ili ne prihvatas da budes zamjenik."

"Tacno je da nisam nista rekao. Ali je tacno i da sam sa vama ova dva dana. Mislio sam da se to podrazumeva. Sa vama sam stalno, nisam ni isao kuci."

Siber obecava da ce se to ispraviti narednog dana.

Ponoc je davno minula, a u hodnicima Predsednistva velika guzva.

Stalno pristizu nepoznati ljudi i ostvaruju kontakt sa pukovnikom Efendicem. Iz pravca Starog grada se cuju detonacije, a dole, na ulici, glasovi vojnika na obezbedjenju oko zgrade.

Nece ovo dugo trajati, uveravam nemusto samog sebe. Treba samo razgovarati sa generalom Veljkom Kadijevicem. Moze se ovo, ipak, smiriti. Sa tim neocekivano optimistickim mislima, utonuo sam u dubok san. Iza mene je ostao naporan aprilski dan.

11. april 1992.

Jutros mi u kancelariju banu pukovnik Vehbija Karic. Prica o svekolikim problemima sa kojima se suocavao u nameri da napusti komandu 2. VO, gde je vrsio funkciju vojnog portparola. Ozaren zakljucuje:

"Proslo je najgore. Evo me sada sa mojima. Od danas pocinje novi zivot!"

Jos kaze da je odredjen da organizuje Pres-centar Staba TO RBiH i predocava mi vlastitu vizuru njegovog funkcionisanja. Radujem se da je dosao u nas stab. Nismo se poznavali ranije. Istina, gledao sam njegove istupe na TV u ime 2. VO i nisam se slagao sa njegovim objasnjenjima nekih diskutabilnih postupaka JNA. Sada to vise i nije vazno. Mnogo je vaznije da je jos jedan iskusan oficir napustio redove otudjene JNA.

Pristizu prvi izvestaji iz okruznih i opstinskih stabova TO. Ohrabrujuci, nema sta. Od ukupno devet okruznih stabova, sest ih je iskazalo lojalnost Stabu TO RBIH, a tri su se negativno oglasila (Banja Luka, Doboj i Mostar- nap, autora). I od 109 opstinskih stabova TO u BiH, 76 je pozitivno odgovorilo na nas zahtev. Sada smo dobili objektivnu potvrdu da je vecina gradjana za odbranu teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.

Ovaj dan je za mene veoma znacajan, jer sam imao prvi susret sa pripadnicima Patriotske lige. O njima i njihovoj Ligi nikad ranije nisam nista cuo. Bilo ih je desetak. Medjusobno se oslovljavaju imenima Halil, Meho, Zijo, Zagi, Zenga…. A ja ne znam da li su im to prava ili konspirativna imena. Jedan nosi radio-stanicu, svaki drugi motorolu, neki je pretovaren sa kartama. Rasporedjuju se u dve-tri kancelarije Operativnog centra.

Pred ulaz u Centar postavljaju svoje obezbedjenje. Cujem kako Halil naređuje Zagiju:

"Preuzmi obezbjedjenje zgrade sa nasim ljudima!"

Na nas, clanove STO RBiH uopste ne obracaju paznju, niti traze nase misljenje. Napravise zacas spiskove i akreditacije za ulazak u Operativni centar.

"Ko nije na spisku ne moze ulaziti u Centar!" - cuo sam kad Zagi naredjuje obezbedjenju. Do sada je tamo svako slobodno ulazio bez kontrole.

Imam poziv iz kasarne "Marsal Tito". Na telefonskoj vezi je, kakvog li iznenadjenja, Enver Maslak, jedan od meni dragih mladih oficira JNA Primeran staresina, jos bolji sportista, odbojkas. Hoce moj savet. Pita: "Da li da napustim kasarnu ili da ostanem?"

Pomislih, zasto bas mene pita? Mozda je to neka provokacija? Stoga rekoh:
"Envere, ostanite u kasarni, pratite dogadjaje i o njima nas izvestavajte preko vase supruge. Javicu vam kada treba da napustite kasarnu."

Cim sam to izgovorio, pokolebao sam se. Imam li pravo na takav nacin odlucivati o sudbini mladog coveka?

Nervira nacin na koji TV Sarajevo informise javnost o stanju u Bosni i Hercegovini. Vec dve noci daju skupne vesti sa TV Beogradom i Novim Sadom, sto stvara konfuziju kod gledalaca. Ispada kao da se puca negde u Africi i Aziji, a ne na nasem kucnom pragu i u nasoj kuci.

Deurni sam u Stabu do ponoci. Iz MUP-a nam javljaju da je pucano sa brda Mojmilo na policijsko vozilo koje je islo kroz Aerodromsko naselje ka Dobrinji. Iz istog naselja telefonira anonimni gradjanin i javlja da je primetio vecu grupu naoruzanih ljudi u maskirnim odelima u predelu aerodromske zgrade.

12. april 1992.

Pre nekoliko trenutaka, u 20,15, zavrsen je sastanak sa komadantom Hasanom Efendicem. Razmatrali smo naredjenja predsednika Predsednistva da Sarajevo treba braniti po svaku cenu. Predsednistvo je uputilo javnu i nedvosmislenu poruku: Sarajevo ne sme pasti u ruke neprijatelja!

Sa organizovanjem rada u Stabu TO, paralelno se odvija i rad Ministarstva odbrane RBiH. Jerko Doko je ministar, a Munib Bisic zamenik. U medjuvremenu sam doznao da je Munib jedan od organizatora Patriotske lige. Njega se secam kao dobrog studenta na Odseku opstenarodne odbrane na Fakultetu politickih nauka u Sarajevu, kada sam, krajem sedamdesetih i pocetkom osamdesetih bio nacelnik Katedre taktike u Centru vojnih skola KOV u Sarajevu.

Negde izmedju 11.00 i 13.00 sati u Ministarstvu odbrane prisustvujem sastanku na kome je izvrsena analiza vojno-politicke situacije. Utvrdili smo da su jedinice JNA, paravojni sastav SDS i policije "srpskog MUP-a" zaposeli polozaje povise grada, na Vidikovcu, Vracama, Mojmilu, Lapisnici, Borijama, Grdonju, Baricama i Poljinama. Odatle su nesmetano i neselektivno gadjali minobacacima civilne objekte u Starom gradu tokom celog proteklog dana.

Na tom sastanku, prvom takve vrste, razmatrana su pitanja nadleznosti, organizovanja i sadrzaja rada STO RBiH i Ministarstva odbrane.
Doko je veoma rezolutno govorio o nadleznostima Ministarstva i Staba, insistirajuci na cinjenici da je Ministarstvo odbrane, kao sastavni do civilne vlasti, nadredjeno Stabu i odgovorno za vodjenje politike odbrane, a da je funkcija Staba TO da rukovodi operativnim delom. Stab iskljucivo odgovara za planiranje i izvodjenje borbe. Kadrovska politika je u rukama Ministarstva odbrane, naglasio je ministar, insistirajuci da se Stab treba sto hitnije popuniti, jer su u njemu sada svega tri lica postavljena na duznost odlukom Predsjednistva.

Dokin stav o potrebi popune Staba po multinacionalnom principu bio je meni dobrodosla potvrda ispravnosti moje licne odluke da prihvatim Siberov poziv i ukljucim se u rad Staba.

Ministar je insistirao i na hitnom formiranju civilne policije TO, kao bitnog elementa rukovodjenja i komandovanja u STO. Razlog za to je vise nego vidljiv – po gradu vrsljaju mnogobrojne provalnicke skupine, koje obijaju i pljackaju prodavnice i stanove i dodatno remete krhki javni red i mir. Po njegovom ozlojedjenom izlaganju bilo je ocigledno da se milicija ne uspeva suprotstaviti ovim kriminalcima.

Ministar Doko predlaze i hitno formiranje kasarni za pripadnike TO. U pravu je, samo imamo "mali problem" - u potencijalnim kasarnama za jedinice TO jos uvek se nalazi JNA i ne pokazuje nameru da se iseli iz njih.

Doko insistira na redu, radu i disciplini, i upozorava da se efikasno spreci oticanje podataka poverljivog sadrzaja. Na moj predlog, danas je ustrojen ratni dnevnik Staba TO RBiH, u koji smo odmah uneli prve podatke:
• U Modrici su radnici srpske nacionalnosti napustili stanicu javne bezbjednosti, uzevsi motorna vozila i neka materijalna tehnicka sredstva;
• Dana 10. i 11. aprila o.g. na Citluk je izbaceno oko 100 mina iz minobacaca 82 mm i 120 mm;
• Na vise polozaja oko Tuzle, JNA je izmjestila svoje snage i postavila obezbjedjenja na komunikacije oko grada;
• U noci 11. na 12. april 1992. godine prekinuto je emitovanje programa TV Sarajevo preko predajnika na Majevici, a otpocelo je emitovanje programa Televizije Beograd;
• Izmedju 11.40 i 11.45 sati ostecen je most na rijeci Neretvi kod lokaliteta Aleksin Han (Jablanica), tako sto je na sredini mosta nasilno zaustavljena cisterna sa gorivom, vozilo minirano i aktivirano teledirigovano. Prvi izvjestaji govore da je to uradila grupa na celu sa predsjednikom HDZ-a u Jablanici;
• Izbjeglice iz Tasovcica (Capljina) preko Pocitelja pokusavaju da se camcima prebace na desnu obalu rijeke Neretve;
• Preko Scepan-polja i Stoca krece se kolona od 6 tenkova JNA. Na putnom pravcu Stolac – Dabrica zaprecen put prema Cobanovom polju i Mostaru;
• Rezervisti JNA iz Crne Gore i istocne Hercegovine pljackaju Radoc, predgradje Mostara. Sa plantaze Agrokombinata "Hepok" u tzv. carskim vinogradima oteli 7 traktora i odvezli ih put Nevesinja. Zaposjeli Hidroelektranu Mostar;
• Na Visice (opcina Capljina) ispaljeno je 40 minobacackih granata.

Po prijemu ovih izvestaja, komandant je naredio nadleznim stabovima mere i postupke za otklanjanje posledica. Prizeljkujem da me komandant ukljuci u donosenje odluka za upotrebu jedinica TO, sto on, ne znam iz kojih razloga, dosad nije ucinio.

U dnevnicke zabeleske za 12. april navodim apel Udruzenja Focaka od pre dva - tri dana jugo-armiji, emitovan putem sarajevskih medija. Evo jednog citata:

"Armijska vrhuska, na celu sa generalom Adzicem, ostala je nijema na brojne apele da sprijeci agresiju na Bosnu i Hercegovinu, razaranje brojnih gradova, terorizam i pokolj neduznog stanovnistva. Zato, polazeci od cinjenice da se u BiH trenutno ne radi o multinacionalnim sukobima, kako ocjenjuju generali, vec o otvorenoj agresiji i najgoroj vrsti terorizma, apelujemo na visi, srednji i nizi kadar u Armiji da, umjesto tzv. pozicije koju zagovaraju marionete iz Generalstaba, stanu na stranu naroda i da od svojih pretpostavljenih zahtijevaju energicne vojne aktivnosti protiv raznih naoruzanih dobrovoljaca i rezervista iz Srbije i Crne Gore potpomognutih teroristickih grupa".

Dobro smisljen apel, rezonujem. Medjutim, skeptican sam da ce neko, a posebno oni kojima je upucen, na njega reagovati.

U toku noci, prilicno tajanstveno, iz Staba su izasli clanovi Patriotske lige: Kemo, Sule, Rasid, Zagi, Rasim i ostali. Vratili su se pred zoru, vidno umorni, sutljivi i neraspolozeni. Cuo sam kad je Kemo rekao:

"Ne moze se sa dva kilograma ekspoloziva zarusiti put i srusiti most!"

Iako ljubopitljiv, nisam ih pitao o cemu se radi. Nije to bilo umesno u njihovoj deprimirajucoj situaciji.

No comments:

Post a Comment