Saturday, June 4, 2011

ZAPISI IZ PODZEMLJA,,Fjodor Mihajlovic Dostojevski

Biljeske o djelu:
"Zapisi iz podzemlja" samo je jedna novela iz zbirke pod nazivom "Zapisi
iz mrtvog doma" - zbirke poznatog ruskog realista Fjodora Mihajlovica
Dostojevskog. Novela "Zapisi iz podzemlja" u sebi sadrzi mnoge ideje o
covjeku, njegovom zivotu te o individui i njezinom ponasanju i uklapanju
u drustvo. Individua tj. glavni lik ove novele bolje nam predocava samog
sebe a ujedno preko sebe izrice pravu istinu o covjeku. Prema njegovim
rijecima covjek je negrijeseno bice, pakosno bice, nezahvalno bice,
stvaralacka zivotinja, lakosmisleno bice, nedolicno bice te bice koje u
svemu ima cilj i tezi ka ostvarenju tog cilja. Osim svih ovih osobina jedna
se osobina posebno istice a to je samostalnost, ciju veliku ucestalost
mozemo vidjeti i u samom glavnom liku. Naime, glavni lik ne slaze se
dobro s drustvom i prezire ljude u njemu, no ipak zeli uci u drustvo i
osjetiti tu posebnu atmosferu. Usprkos toj velikoj zelji biva odbacen i
postaje zeljan osvete za neuspjehom. Sve mu u zivotu propada a nesreca
mu je uvijek za petama. Prema svemu ovome mozemo zakljuciti da
zapravo podzemlje za glavnog lika mozda i predstavlja ovaj bijedan i
nesretan zivot, a ponajvise izolaciju od drustva, od cijelog svijeta.

Ova se novela sastoji od dva dijela, gdje bi se prvi dio mogao nazvati
filozofskom raspravom o covjeku, a drugi dio dokaz za sve ono sto je
receno u prvom dijelu. Kako se prava radnja javlja tek u drugom dijelu
ove novele, moze se reci da radnja tece kronoloski, a jedna od
zanimljivosti vezana upravo za radnju je ta da je radnja izmisljena kao
i sami zapisi.

U ovoj se noveli spominje nekoliko likova: glavni lik, njegov sluga Apolon,
Liza, Ferfickin, Simonov i Zverkov.

Ipak, posebnu paznju dala bih upravo glavnom liku jer
on sa svim svojim osobinama predstavlja ljude tadasnjeg vremena.
O njegovoj karakterizaciji ponajvise saznajem u prvom dijelu ove
novele, gdje odmah na samom pocetku uocim pakost, koja se
uocavala i u njegovom poslu. Pored toga sto je pakostan, on je dosta
i radoznao i voli sanjariti, fantazirati a ponajvise
filozofirati. U njegovoj filozofiji glavna licnost je covjek
i njegov problem u drustvu. Sve te probleme pronaci cu i u
glavnom liku, jer je totalno izoliran od drustva i velika je individua.


Ipak, za razliku od drugih ljudi koji su nezadovoljni onime sto imaju,
on je zadovoljan svojim nacinom zivota. Na samom kraju novele
jasno je da nikoga ne voli, nikoga ne postuje, no ono sto je
najgore, ne voli ni samog sebe. Sve je to uzrok njegovog bijednog zivota,
kojeg je on silno zelio popraviti. Nedovoljna upornost dovela je do
toga da je uvijek bio odbacen. Glavnu je rijec u njegovom zivotu vodila
povucenost od drustva, a sudeci po svemu ovome,
on u biti i nije shvatio svijet, zivot, vec je sve to promatrao sa svog
stajalista, sa svoje strane, dok drugu stranu svijeta nikad nije uspio vidjeti
ni shvatiti. Tokom cijele novele cinio se nervoznim, nesigurnim,
izbezumljenim, neodlucnim a pomalo i strasljivim. Neke od ovih
osobina mogu se uociti i u danasnjem svijetu, u danasnjem covjeku,
,ima nesto sto odskace od svega, a to je nezadovoljstvo covjeka
s onim sto ima, jer covjeku uvijek treba nesto vise.

Osim glavnog lika, u radnji novele sudjeluju i ostali likovi s kojima se
glavni lik i nije bas previse slagao. Jedan od tih likova je i lik
Ferfickina. Prema rijecima glavnog lika, bio je to covjek kojeg je glavni
lik ponajvise mrzio, i za kojeg je tvrdio da je glup i velika kukavica.
Veoma podao i drzak razmetljivac koji je hinio najosjetljiviju ambicioznost,
budio je sve negativne osobine u ocima glavnog junaka. Bio je jedan od
onih ljudi koji nije podnosio glavnog lika, koji ga nije prihvacao i
nije ni pokusavao. Kao i svima, najvazniji mu je bio novac te iz pojedinih
njegovih situacija vidljivo je,da je bio uistinu velik podlac, gotovo zao
covjek koji je sa zadovoljstvom zadirkivao druge i ismijavao ih.

Gotovo sve isto bih rekla i za preostala dva neprijatelja glavnog lika
- Trudoljubova i Zverkova. Pakosni, zli likovi, kojima je jedini cilj u zivotu
bio novac, cesto su omalozavali glavnog lika, koji je sve to trpio i cak im
se u jednom trenutku htio i ispricati. Svi oni isticali su se jednom velikom
negativnom osobinom, iskoristavanjem, kojom bi samo gledali da sebi
ugode, da sebi ucine zivot boljim, ne misleci na posljedice.

No, u cijelom drustvu bila je i osoba koja je u glavnom liku pobudila
posebne osjecaje. To je bila djevojka Liza, izgledom veoma lijepa i dobra
u dusi i srcu. U pocetku je upoznajem kao povucenu, sutljivu i zbunjenu
djevojku. Ipak, bila je osoba s kojom se moglo smireno i bez diskusija
popricati i izmjeniti misljenja o zivotu, buducnosti i ljubavi. Za razliku od
drugih likova, pakost, zlo i egoizam se u toj djevojci nije mogao uociti vec
je imala sve dobre osobine. Bila je veoma draga glavnom liku koji ju je
volio, ta je ljubav brzo nestala zbog nespremnosti lika na takav nacin
zivota.

Stil i jezik Dostojevskog veoma su jednostavni,
gdje se autor cesto koristi jednostavnim i jasnim recenicama koje nisu
toliko bogate stilskim sredstvima. Kao primjer jednostavne i kratke
recenice ,,,jedan od brojnih dijaloga iz novele:

"Ti si odavde?
Nisam.
Odakle si?
Iz Rige.
Njemica?
Ruskinja.
Jesi li već dugo ovdje?
Gdje?
U kuci."

Cesto se u recenicama pa i medju recenicama javlja kontrast, koji je
u funkciji humoristicnosti i originalnosti recenica, kao npr. "Tada sam se
pobijedio, ali se Zverkov, koji je doduše bio glup ali veseo i drzak,
na sve samo nasmijao i to tako da zapravo i nisam sasvim pobijedio
– smijeh je ostao na njegovoj strani." ili "Ta covjek je glup,
fenomenalno glup. Naime, uopste i nije glup, ali je tako nezahvalan da
nema nezahvalnijeg stvorenja od njega". Specificnost ove novele je i
pocetak, gdje se takodjer uocavaju jednostavne i humoristicne recenice:
"Bolestan sam covjek... Pakostan sam covjek. Neprivlacan sam covjek.
Mislim da me boli jetra. Uostalom, nemam pojma o svojoj bolesti i ne
znam pouzdano sta me boli.", a i cijela je novela napisana tako da autor
direktno razgovara s citateljem i daje mu poneke savjete, a sve se to izrazava u recenicama poput ovih: "... Stanite! Dopustite da predahnem...",
"Pa zasto ste onda sve ovo pisali? - pitate me. Znate sta, strpao bih ja vas
na cetrdeset godina u podzemlje, bez ikakva posla, pa bih nakon cetrdeset
godina dosao k vama da se raspitam do cega ste dosli".

Osim ovih recenica, Dostojevski se obracao citatelju putem zagrada
"(Slaba dosjetka, ali necu je prekriziti. Napisao sam je, misleci da ce
ispasti veoma duhovito; a sada, kad sam i sam uvidio da sam se zelio
samo napraviti odurno vazan - namjerno je necu prekriziti!)".
Sam jednostavan stil govori nam kako recenice nisu toliko bogate stilskim
sredstvima, u noveli mozemo pronaci i poneku metaforu: "Bilo je tiho,
pahuljao je snijeg padajuci gotovo okomito i prostirajuci jastuk po
plocniku i pustoj ulici".

Realisticnost stila takodjer ne mozemo izostaviti, a ta je realisticnost i
specificna za razdoblje u kojem je nastalo ovo djelo. Realisticnost je
izražena već putem same socijalne teme koja sa sobom nosi razne
probleme. Ti se problemi ocituju na posebnim realistickim likovima
– likovima iz svakodnevnog zivota koji se krecu na svakodnevnim,
obicnim mjestima (gostionica, malena sobica). U noveli mozemo uociti i
opis interijera: "U uskoj, tijesnoj i niskoj sobi, pretrpanoj golemim
ormarom za odijela i krcatoj kartonskim kutijama, krpama i kojekakvim
odijevnim starudijama - bilo je posve tamno".Cija je funkcija opisivanje
i predocavanje socijalnog statusa likova, dok u jednom dijelu novele
se uocava i pozitivizam: "Pa i uopste, duzni smo sebi ponavljati,
neumorno, da nas u tom i tom trenutku priroda niposto u tim i tim
okolnostima nece nista pitati; da je treba prihvatiti takvom kakva jest,
a ne onako kao sto fantaziramo, pa ako stvarno tezimo za tablicom i
kalendarom, no, i... no, pa makar i za retortom, sta se moze, treba
prihvatiti i retortu"!

Jezik u ovoj noveli je razumljiv ali ima i pokojih francuskih izraza:
"a l’homme de la nature et de la verite".

Kao i svako dijelo, i ova novela ima nekoliko ideja:
1. Covjek nije nikada sretan onime sto ima
2. Svaki je covjek kukavica
3. Covjek nije savrseno bice
4. Drustvo cini covjekom

No comments:

Post a Comment