Tragicna sudbina Mesinog Ahmeda Nurudina

sudbina Selimovicevog Ahmeda Nurudina

Gradeci ovaj glavni lik u romanu "Dervis i smrt", Mesa Selimovic je citaocu dao umjetnicku viziju covjeka, tj. pojedinca u svijetu. Uspio je da pikaze odnos pojedinca i vlasti, da citaoca ucvrsti u uvjerenju kako je mnogo apsurdnog u svemu sto nas odredjuje: slucaj, strah, samoca, ocaj, sile koje su iznad nasih moci, nasa sputanost i ogranicenost da ovladamo tim silama, stalno raspinjanje izmedju onoga sto cinimo i sto bismo zeljeli biti i na kraju, smrt. Mnogo je sta u zivotu zbog cega bi covjek mogao da izgubi vjeru u sve postojece. Da zakoraci u tragediju, covjek treba oslonac – u ideji, u nekom cinjenju, u sebi.
Vladati sobom i sputavati, disciplinirati, krotiti nemire i strasti u sebi i ne dati im da provale, bio je osnovni imperativ Ahmeda Nurudina. Vjera,,, bila je njegova odbrana, njegov stit, a tekija utvrda. Dok je bio vezan samo za njih, sve je funkcioniralo!! U njemu je vladala harmonija, on se osjecao bezbjednim, zivot mu je licio na zidanicu od kamena. Prva "pukotina",javila se kada mu je brat bez pravog razloga uhapsen i otjeran u tvrdjavu. Sve se u njemu poljuljalo, nista nije bilo kao prije, doslo je do nesporazuma svijeta i njega. Nurudinu, uzasnutom i uspanicenom, zivot se odjednom ukazao kao nepoznanica i velika tajna. Brat je ubijen, govor je odrzan, prijetnje su dosle,, opomenuli su ga, na njega naletili konjima, bicevima ga izudarali, kasnije ga zatvorili u tvrdjavu... Usadili su mu strah, ponizili ga pred drugima, sve sa ciljem da se odrekne brata, da zaboravi na njega, da se vrati u svoju tekiju. Izasavsi iz tekije i krenuvsi za istinom, i dolazeci u dodir s vlascu, on ce otkriti da vlast i ljudi na vlasti idu za svojom logikom, da je i njihovo shvatanje pravde drugacije, da vlast odlikuju posebni mehanizmi upravljanja, stvoreni da izazivaju strah, da ih covjek uvek dozivljava kao prijetnju i ugrozavanje sebe. Mrznja, umjesto vjere i reda, postaje Nurudinova nova tacka oslonca. Sa mrznjom Nurudin je ojacao. Voljom drugih, postace i kadija, nosilac vlasti i moci. Jedino svjetlo sto je upoznao i kao amajliju nosio u sebi do kraja, to je bilo prijateljstvo sa Hasanom. Ali, i to su mu uskratili. Vlast ga, dakle, nije usrećila. Naprotiv, ucinila ga je jos usamljenijim, nesretnijim i tragicnijim.
Roman "Dervis i smrt" je roman o mrznji i ljubavi. Ahmed Nurudin je dosao iz svijeta tjeskobe i ponio je mrznju, i on je, u tom smislu, ona tamna strana zivota, nasuprot Hasanu, koji olicava vedru i svjetlu stranu u kojoj je sav smisao covjekovog htijenja i snova o sreci.