Biljeske o piscu:
Ksaver Sandor Gjalski (1854. – 1935.) rodjen je u Gredicama. Gimnaziju
zavrsava u Varazdinu. Kao gimnazijalac pokazuje zivo zanimanje za
knjizevnost. 1871. upisuje studij prava na Pravoslovnoj akademiji u
Zagrebu. Ukljucuje se u politicki zivot upisom u HSP. Odlazi u Bec, gdje
nastavlja studij i prosiruje naobrazbu. Odusevljava se Turgenjevom.
Nakon zavrsetka studija sluzbuje u Virovitici, Pakracu, Sisku, Susaku i
Zagrebu. 1891. napusta sluzbu i povlaci se u Gredice, gdje se intenzivno
bavi knjizevnim radom. Ukljucuje se u polemike starih i mladih pisaca u
doba moderne. Mladi ga prihvacaju kao svog pisca. 1906. postaje
saborskim zastupnikom, 1917. velikim zupanom Zagrebacke zupanije, a
1919. clanom privremenog narodnog predstavnistva u Beogradu. Nova
mu drzava nosi veliko razocaranje te se povlaci u Gredice gdje umire u
dubokoj starosti.
Illustrissimus Battorych:
Pripovijetka je svojevrsna tuzaljka za minulim vremenima ali isto tako
osuda tadasnjeg hrvatskog drustva koji odbacuje stare norme i vrijednosti
i borbu za samostalnom Hrvatskom.
"Tada si u Hrvatskoj jedino kao Hrvat mogao zivjeti, i svaki se tudjinac
otimao da ga priznadu Hrvatom."
Gjalski vjesto kritizira ilirce koji su, po njegovom misljenju, svojom
politickom stranom pokreta doveli do svojevrsne omrazenosti hrvatskog
imena i propadanja starih feudalnih odnosa. Gjalski samouvjereno staje
na stranu stare hrvatske kurje, braneci njihove stavove i vjerno iznoseci
svu tragediju njihova propadanja simboliziranu u liku staroga plemica
Bartolica koji od boli umire kad plamen unisti njegov dom, isto tako sto
plamen madjarskoga hegemonizma i austrijskog centralizma razdire i
unistava njegovu voljenu Hrvatsku.
Osim izrazito politickih previranja, Gjalski, ukomponirano u predivni
zagorski pejzaz, opisuje ukidanje kmetskih odnosa sto je, u stvari, direktni
i glavni uzrok propadanja hrvatskog plemstva. Gjalski nam docarava
ponasanje, sada vec slobodnih, seljaka, koji na sav glas traze pravdu i
postenje, prema hrvatskim plemicima, koji nisu u stanju da se prilagode
novonastaloj situaciji i priznaju gubitak svih njihovih prava i casti, i
prihvatiti nadiranje novih kapitalistickih odnosa u selo.
Citat:
"Mjesto gospodskih prava, mjesto bogatih sela dobio je "nekakve" papire
u koje ni on ni sav drugi svijet nije vjerovao, pa ih prodavao posto-poto;
mjesto besplatnih radnika nasao je lijene i k tomu osvetljive placenike,
mjesto slobode od svakog poreza navalise na nj strasne dace; a on se
sam nije sa sistemom svog gospodarenja nimalo promijenio."
Hrvatsko zagorje:
Motivi i pejzazi Zagorja prisutni su u vecini njegovih djela. To jasno
govori koliko je piscu imalo znacenje njegov rodni kraj, i koji je do kraja
njegova postojanja ostao njegova opsesija, izvoriste njegovih literarnih
tema i motiva. Gjalski je bio pisac u cijem su se djelu uvijek ispreplitala i
medjusobno nadopunjavala racionalna, realisticka sagledavanja stvarnosti
zivota i pomalo sentimentalno-realisticka njegova narav. Taj spoj
romantickog i realistickog, njihovo medjusobno prozimanje, bitni je dojam
koji ostavlja i ova njegova zbirka pripovijedaka, i pocetna misao vodilja
njena proizlazi iz u osnovi romanticnog karaktera pisceva i njegova
pomalo racionalnog usvajanja principa realizma, kad je rijec o njegovim
knjizevnim ostvarenjima.
Spoj realizma i romantizma:
Gjalski je svojim karakteristicnim postupkom obrade likova u svojim
pripovijestima oslikao jednu specificnu hrvatsku realnost, sa dobro
odmjerenim i adekvatnim odnosom lirizma i realizma, impresije i
analiticnosti. U tome je i njegova osnovna knjizevna snaga.
Zakljucak:
U trenutku pisanja ovoga zakljucka,nije mi palo nista pametno i smisleno na pamet pa je zato ovaj dio ostao praznim!
No comments:
Post a Comment