VUCI,,Milutin Cihlar Nehajev

Biljeske o piscu:
Milutin Cihlar Nehajev rodio se 1880. godine u Senju, a umro 1931. godine u Zagrebu. Bio je veliki poznavatelj evropske knjizevnosti. Svoje prve uspjehe postigao je pisuci drame: "Prijelom" i "Svjecica". Kao jedna od najvaznijih i najizrazitijih licnosti hrvatske moderne napisao je novelu "Veliki grad" . U svojim posljednjim godinama zivota napisao je vrlo zapazen roman "Vuci". To je prvi hrvatski roman koji govori o bujnoj hrvatskoj proslosti.

Mjesto radnje: Hrvatska, Ugarska, Venecija, Njemacka

Vrijeme radnje: XVI. stoljece

Tema: Zivot i smrt velikog hrvatskog domoljuba i vojskovodje, kneza
Krste Frankopana

Glavna misao: Ljubav prema rodu i domu nema granica, za domovinu
vrijedi i umrijeti

Likovi: Knez Krsto Frankopan, knez Bernardin Frankopan, kardinal Matej
Lang, grofica Apolonija, knez Ivan Karlovic, nadvojvoda
Ferdinand, biskup Jozefic, Zuan Antonio Dandolo, ban Ivan
Zapolja, grofica Katarina, Marino Lamudo, Evangelist, ban Petar
Bersilavic, kralj Ljudevit II., kraljica Marija, kancelar Salkaj, knez
Burgio, Jakob Rainer, Bernardo Rican i dr.

Kratki sadrzaj:
Sesnaesto stoljece bilo je vrijeme burnih povijesnih zbivanja na tlu Evrope. Njemacka je ratovala s Venecijom, zbog Jadrana i pogranicnog dijela izmedju te dvije drzave. Ugarska i Hrvatska bile su na strani Njemacke i Karla V., njemackog cara. Austrijski nadvojvoda, Franjo Ferdinand I. zelio je Hrvatsko-Ugarsku pripojiti Austriji i Hasburgovcima. Francuska i njen kralj Franjo I. otvoreno su koketirali s
Turcima, koji su bili velika prijetnja krscanstvu. Na celu turske vojske bio je sultan Selim I.

Zbog svih tih dogadjaja, u Ljubljanu je 1514. g. trebao doci cesar Maksimilijan, da obidje svoje cete koje su se borile protiv Mlecana. Tri dana prije u Ljubljanu je dosao cesarov izaslanik, kardinal Matej Lang. Za vecerom je saznao da je jedan od cesarovih vojskovodja, hrvatski knez Krsto Frankopan, zarobljen i odvezen u Veneciju. To mu je poslije potanko opisala njegova sestra i Frankopanova zena, grofica Apolonija. Kad je dosao cesar, grofica je od njega zatrazila pomoc. Za to je vrijeme knez Frankopan dosao u Veneciju. Zatvoren je u venecijanskom zatvoru Torreselli, a za cuvara mu je dodjeljen njegov rodjak, Zuan Antonio Dandolo. Torresella zapravo i nije bio zatvor. Frankopan je zatvoren s jos dva suznja, Jakobom Rainerom i Bernardom Ricanom. Otac Krste Frankopana, Bernandin, na sve ga je nacine pokusao izbaviti iz zatvora, ali bezuspjesno. Krsti su zatvorenicke dane nastojali olaksati i hercegovacki ban Ivan Kosaca, kojega su Turci otjerali s ognjista, Bernardinov pomocnik Evangelist i sam Dandolo. Polako je dosla i godina 1516. Krsto je jos bio zarobljen, a Rainer i Rican su, uz jamcevinu, bili pusteni na uvjetnu slobodu. Bez pravog vojskovodje, cesar nije imao vojnih uspjeha,ali nije se ni potrudio izbaviti Krstu iz zatvora. Stari i lukavi Bernardin cak je i razmisljao o savezu s Venecijom da bi oslobodio sina. Venecija je zeljela savez s Frankopanima zbog opasnosti od Turaka , a Frankopani su ocekivali od Venecije da im pomogne vratiti grad Senj, koji je bio u posjedu Frankopana, kao i drugi djelovi neosvojene Hrvatske od strane Turaka.

Za to vrijeme grofica Apolonija nije znala sta da ucini za muza. Zato se 1517. g. plemenita grofica uputila u Veneciju. Tamo se poklonila duzdu, a zatim se pridruzila Krsti u tamnici. Odbijala je izaci ako ne puste Krstu. Saznavsi za te dogadjaje, Franjo I zatrazio je oslobadjanje Krste . Mletacko vijece desetorice na celu sa starim Marinom Saudom je to odbilo, ali je pristalo premjestiti Krstu u francuski zatvor u Milanu. Apolonija zbog bolesti nije mogla poci s njim. Cim je dosao u Milano, Krsto je dobio obavijest da je cesar Maksimilijan umro. Jos dok je bio u Veneciji sklopljeno je primirje , a Maksimilijan ga nije htio izvuci. Tri mjeseca po dolasku u Milano, Krsto je pobjegao. U Oriveniku se sastao s fratrom Jozeficem i svojim ljudima. Nekoliko dana poslije za Krstom je stigao lijes s Apolonijinim posmrtnim ostacima. U medjuvremenu fratar Jozefic je postao senjski biskup, ali u Senju su vladali protivnici Frankopana, te je Jozefic postao biskup bez biskupije.

Jednog dana na Trsatu su se sastali ban Petar Berislavic, koji je dosao iz Budima, knez Ivan Karlovic, Ivan Kozulic, knez Bernardin i knez Ivan Mrsinjski. Njihov sastanak prekinula je vijest da je grupica Turaka, prosavsi straze kod Modrusa, Senja i Otocca, zapalila grad Bribir. Mjesec dana kasnije, ban Petar Berislavic poginuo je u turskoj zasjedi.

U teskom polozaju i opasnosti od Turaka, 1524. g. Krsto je boravio u Rimu, kod pape Hadrijana VI. Ondije je podnio izvjestaj o obrani od Turaka, problemima koje ima Hrvatska i o stanju krscanstva u Hrvatskoj. Papa je obecao da ce slati vojnike i novce u Hrvatsku, jer je i njemu, kao i razumnom dijelu Evrope postajalo jasno da ce, ako padne Hrvatska, pasti i Evropa. Zadovoljan Krsto je posao u Hrvatsku.


Godine 1524. u Krizevcima je odrzan sabor slavonskih i hrvatskih plemica, koje je sazvao ban Ivan Karlovic. Na saboru su bili svi plemici osim Ivana Tahija. Sastanku je prisustvovao i papin izaslanik barun Burgio. Papa vise nije bio Hadrijan VI., koji je umro, vec Klement. Burgijeva zadaca bila je pomiriti hrvatske knezove i ujediniti ih u borbi protiv Turaka, koji su sada imali novog sultana, Sulejmana II. Velicanstvenog. Za pomirbu se zalagao i ban Ivan Karlovic, knez Krbavski. Ban je bio u teskoj situaciji. Izgubio je svoj posljednji grad Ostrovicu. Zbog toga je Ivan Tahi trazio od ugarskog kralja Ljudevita II. da ga imenuje hrvatskim banom. Na kraju sabora odluceno je da Ivan Karlovic ostane hrvatski ban dok to zeli. Krsto Frankopan poslao je Jozefica da izvidi stanje u Budimu. U Budimu se zivjelo jako rastrosno, a kralj Ludevit II. bio je krajnje nesposoban. Pod pritiskom knezova Stjepana Vrbecija i Ivana Zapolje, imenovao je Krstu Frankopana hrvatskim banom, a Ivan Karlovic je na to pristao. Krsto nije zbog toga otisao u Budim, vec je otisao u Senj. Tamo je susreo Stjepana Brodarica, i na njegov zahtjev je otisao s njim u Budim , nakon sto je saznao da je Jajce pod opsadom. Nekoliko dana poslije, Dandolo je u Veneciji presretan govorio Ivanu Kosaci o blistavoj bitci kod Jajca. Knez
Frankopan je sa sest hiljada vojnika oslobodio Jajce. Svima je postalo
jasno da je ban Krsto Frankopan najveci vojskovodja svoga vremena.

Ugarska je Krsti obecala Senj ako oslobodi Jajce. No, kad je dosao u Budim, Kancelar Salkaj, postolarski sin odbio mu je dati zasluzenu nagradu. Ljut, Krsto je fizicki napao ugarskog kancelara i zbog toga je bio zatvoren. To je bila velika sramota za Ugarsku. Nakon sto je oslobodjen prestao je traziti pomoc Ugarske u borbi protiv Turaka i okrenuo se Veneciji, pa i Njemcima.

Stoga je otisao u Augsburg, na sastanak s austrijskim nadvojvodom Ferdinandom, bratom ugarske kraljice Marije. Na sastanku se raspravljalo o vojnoj pomoci Njemacke Hrvatskoj, jer se znalo da je Sulejman II. okupljao vojsku od sto hiljada ljudi kod Beograda. Nakon toga Krsto je otisao u Zagreb i tamo poceo okupljati vojsku. Kad ju je skupio, poveo je vojsku prema Sisku. Na putu je saznao da je Hrvatsko-ugarska vojska katastrofalno unistena na Mohackom polju. Kralj Ludevit utopio se u rijeci, a kraljica Marija pobjegla je nadvojvodi Ferdinandu. Sada je Hrvatsko-ugarska drzava bila bez vlasti, a Krsto je bio na celu svoje, hrvatske i frankopanske vojske. Nakon Ljudevitove smrti u Hrvatskoj su se stvorile dvije stranke. Jedna je bila njemacka u kojoj su bili Ivan Karlovic, Petar Zrinski i mnogi drugi, koji su htijeli nadvojvodu Ferdinanda za kralja Ugarske. I s druge strane, Krsto Frankopan, Ivan Banic, Ivan Tahi i drugi knezovi i gospoda, zeljeli su ceskog kralja Ivana za Hrvatsko-Ugarskog kralja. Postalo je jasno da ce izmedju te dvije stranke doci do sukoba. U medjuvremenu, Krsto se u Velikoj ozenio za Katarinu, u koju je bio zaljubljen. Kratko su bili zajedno. Krsto je morao poci u bitku. Ferdinanove cete cekale su ga kod Varazdina.


Bitka je zapocela jednog jutra. Krsto je imao vojsku sastavljenu od seljaka i kmetova. Junacki se borio, ali nije prezivio. Topovska kugla pogodila ga je u trbuh i jedan od najvecih vojskovodja koje je Hrvatska imala, knez Krsto Frankopan, poginuo je, onako kako je to zelio, u boju. Knez Krsto pokopan je, ostavljen od svih, osim od Katarine u blizini Koprivnice. Nakon te bitke, potucen je i Ivan Zapolja, Krstin prijatelj.

Prosle su dvije godine. Ferdinand se okrenuo Budimu i Hrvatska je pala pod vlast Habsburgovaca. Knezu Bernardinu se pomutio um. Morao je s Katarinom pobjeci iz Modrusa i otici u Grobnik. Na taj nacin, svedena na "ostatke ostataka", Hrvatska - nekad mocna kraljevina, pala je pod vlast Habsburske Monarhije i izgubila svog velikog junaka, "strasnog" kneza Krstu Frankopana.