HASANAGINICA,,Alija Isakovic

Biljeske o piscu:
Krajem sedamdesetih i pocetkom osamdesetih godina kao vec ostvaren pripovjedac i romansijer u drami se javio i Alija Isakovic. Rodjen je u Bitunji kod Stoca 1932. godine. Pripovjedac, dramski pisac, putopisac i historicar knjizevnosti. Njegova najpoznatija djela su Sunce o desno
rame, Semafor te drame: Kraljevski sudbeni stol, Hasanaginica, To(1979.), Generalijum(1979.) koje su donijele neosporan kvalitet u historijski tok bosnjacke dramske knjizevnosti.Nedavno je objavio Rijecnik karakteristicnih bosanskih rijeci. Trenutno zivi i radi u Sarajevu.

Vrsta djela:
Drama / tragedija
Mjesto radnje:
U Zagvozdu, podno Biokova i na Klisu.
Vrijeme radnje:
Prva polovica 17. stoljeca.
Tema:
Tragicni nesporazum
Ideja:
I mali nesporazum dovoljan je da dodje do tragedije.

Odlomak:
========
"Oblazi ga mati i sestrica,A ljubovca od stida ne mogla.
Kad li mu je ranam' bolje bilo,On poruči vjernoj ljubi svojoj:„Ne čekaj me u dvoru b'jelomu, „Ni u dvoru, ni u rodu momu." Kad kaduna r'ječi razumjela, Još je jadna u toj misli stala Jeka stade konja oko dvora; Tad' pobježe Hasanaginica, Da vrat lomi kule niz pendžere; Za njom trče dv'je ćere djevojke: „Vrati nam se, mila majko naša! „Nije ovo babo Hasan-aga. „Već daidža Pintorović beže." I vrati se Hasanaginica, Ter se vješa bratu oko vrata: „Da moj brate, velike sramote! „Gdje me šalje od petero djece." Beže muči, ništa ne govori, Već se maša u džepe svione, I vadi joj knjigu oprošćenja, Da uzimlje potpuno vjenčanje, Da gre s njime majci u natrage. Kad kaduna knjigu proučila, Dva je sina u čelo ljubila, A dv'je ćere u rumena lica, A s malahnim u bešici sinkom, Od'jelit' se nikako ne mogla, Već je bratac za ruke uzeo I jedva je s' sinkom rastavio, Ter je meće k sebi na konjica, S njome grede dvoru bijelomu. U rodu je malo vr'jeme stala, Malo vr'jeme, ni nedjelju dana, Dobra kada i od roda dobra, Dobru kadu prose sa svih strana, A najviše Imoski kadija. Kaduna se bratu svomu moli: „Aj tako te ne želila, braco! „Nemoj mene davat' ni za koga, „Da ne puca jadno srce moje „Gledajući sirotice svoje."

Ali beže ništa ne hajaše, Već nju daje Imoskom kadiji. Još kaduna bratu se moljaše, Da napiše listak b'jele knjige, Da je šalje Imoskom kadiji: „Djevojka te l'jepo pozdravljaše „A u knjizi l'jepo te moljaše: „Kad pokupiš gospodu svatove, „I kad poćeš njenom b'jelu dvoru, „Dug pokrivač nosi na djevojku, „Kada bude agi mimo dvora, „Da ne vidi sirotice svoje." Kad kadiji b'jela knjiga doće, Gospodu je svate pokupio, Svate kupi, grede po djevojku. Dobro svati došli do djevojke, I zdravo se povratili s njome; A kad bili agi mimo dvora, Dv'je je ćerce s pendžera gledahu, A dva sina pred nju izhoćahu, Tere svojoj majci govorahu: „Svrati nam se, mila majko naša! „Da mi tebe užinati damo." Kad to čula Hasanaginica, Starješini svata govorila: „Bogom brate, svata starješina! „Ustavi mi konje uza dvora, „Da darujem sirotice moje." Ustaviše konje uza dvora. Svoju djecu l'jepo darovala: Svakom sinu nože pozlaćene, Svakoj ćeri čohu do poljane; A malomu u bešici sinku, NJemu šalje uboške haljine. A to gleda junak Hasan-aga, Pak dozivlje do dva sina svoja: „Hodte amo, sirotice moje! „Kad se ne će smilovati na vas „Majka vaša srca kamenoga." Kad to čula Hasanaginica, B'jelim licem u zemlju udrila Uput se je s dušom rastavila, Od žalosti gledajuć' sirote.
===================================================

Kratki sadrzaj:
Sve pocinje kad je junak Hasanaga ranjen u ratu, a zena ga ne posjecuje,jer je u to vrijeme bilo sramota da zena izlazi iz svoga dvora. Zato se Hasanaga razljutio i rekao zeni da kada se vrati kuci da ga ne ceka, negoda ode iz dvora. Ona se rastuzi jer ce morati ostaviti petero djece. Na to dodje njezin brat Pintorovic–beg i da ju udati za Imotskog kadiju. No ona je i dalje voljela Hasanagu. I rekla je bratu da kad ce se udavati preko nje stavi bijelu plahtu da ne mora gledati svoju jadnu djecu. No Hasanaga je prepoznao Hasanaginicu ispod plahte, te je rekao da ima srce kameno
zato jer se nece smilovati djeci. Kad je Hasanaginica to cula, umrla je od tuge.

Kompozicija djela:
Uvod: Hasanaga na ratistu
Pocetak: Hasanagina poruka i Hasanagicin odlazak s dvora
Zaplet: Polazak svatova
Vrhunac: Svatovi pred dvorom i tragicna smrt

Analiza glavnih likova:
Hasanaga
Oko 30 godina, crn, snazan, visok, odbojan i ljut muskarac, ponosan, ali
veliki junak. Iako je otjerao Hasanaginicu on ju je ipak volio svim srcem
sto se pokazuje na pocetku drame. Pored toga on je bio i brizan otac, sin i
brat.

Ovaj odlomak pokazuje njegov ponos i brigu za Hasanaginicom.
HASAN-AGA: A ti peskes! Majko,ona je majka djece moje!
MAJKA: Sikter!
HASAN-AGA: Ona je pod nasim rzom i obrazom!
MAJKA: Sikter!
HASAN-AGA: …Pod nasim namom i imenom Arapovica.
MAJKA: Sikter,rekoh…

Ovaj odlomak pokazuje njegovu brigu za djecom i dvorom.
HASAN-AGA: U dvoru kako?
MAJKA: Nako…
HASAN-AGA: Djeca kako?…

Hasanaginica
Lijepa, plava, oko 26 godina, bujne kose i tijela, dobra, voli djecu i muza,
jadna, tragicna. Njena sudbina isprepletena je nizom problema od kojih je
jedan i njen mali nesporazum sa muzem zbog kojeg i dolazi do zapleta
radnje koja se zavrsava tragicno. Kao i sve zene tog doba njoj su
uskracena glavna prava od kojih je i to da sama odlucuje o svom
zivotu. Njena iskrena ljubav prema muzu se nazalost nije mogla ispoljiti ni
u jednom momentu zbog niza okolnosti i problema. U mnogim odlomcima
i dijelovima drame dobro se pokazuje njena neizmjerna briga i ceznja za
djecom, kao i tuga, jad i nesebicnost. Psihicki Hasanaginica je jako
ozaloscena, potresena i sekirljiva osoba zbog cega je i doslo do tragedije.
Sto se tice njenog karaktera, on je veoma pozitivan sto se moze uvidjeti u
svim dijelovima drame. Pored toga u nekim odlomcima moze se vidjeti da
je Hasanaginica veoma obrazovana i pismena osoba koja je nastojala da
nauci svoju djecu u cemu joj se suprotstavljala Hasanagina majka.

Pintorovic–beg
Oko 35 godina, visok, ponosit, prijek, sutljiv, dobar, ljut, brzoplet i voli
svoju sestru…

U ovom odlomku jasno je naglasena njegova ponositost.
BEG PINTOROVIC: (Prekida) Sta zboris, pjevacu?
GUSLAR: (Ne da se zbuniti)
Doceka ga Vranic Ali-beze,
Isprid njega na noge skocio,
Kod sebe mu misto namistio…
BEG PINTOROVIC: (Ljut) Stani, ne valja ti pjesma. Kako moze beg skakati
na noge prid agom? Gdi to ima? Evo kliskog kadije nek rece.
Sljedeca recenica pokazuje njegovu brzopleost.
BEG PINTOROVIC: Sestro; dosta zbora! Svati dolaze! Otri suze! Pokazi se
cija si!

Pored svoje brzopletosti i ponosa Pintorovic-beg je veoma promisljen i
dobar covjek.

Analiza sporednih likova:
Majka (Hasan-agina)
Oko 45 god, sitnih ociju, blijeda lica, bigotna izraza, loseg karaktera

Majka(bega Pintorovica i Hasanaginice)
Oko 50 god, smirena i vrijedna

Ajkuna:
Oko 16 god., lijepa, vizlasta

Abid:
Nesto stariji od Bega, blagog i dobrocudnog izraza i karaktera

Djeca:
Starija kcerka, 10 godina
Stariji sin, oko 8 godina
Mladja kcerka i Mladji sin, oko 6 godina, blizanci

Pored ovih u drami se pojavljuju jos neki likovi koji nisu u cjelini vezani za
tok radnje i koji samo jednom ili dva puta izlaze na scenu.

Kriticki osvrt na djelo:
Preobrazovanje baladne gradje u dramu Hasanaginica, Isakovic je uradio sa strascu i oprezom stvaralacki raspolozenog povijesnicara zaputivsi se u osvjetljavanje socijalno-historijskih okolnosti pod kojim se mogao dogoditi tragicni nesporazum izmedju muza i zene. On je prvi bosnjacki pisac koji se odlucio za dramatizaciju ove izazovne balade, ali je i prvi dramaticar uopste koji joj se uspio pribliziti na najbezbolniji nacin - sa dvostrukim srcem stvaraoca, starinskim u osluskivanju, a modernim u oblikovanju gradje. Zato je Hasanaginica tekst klasican analognoj sferi i vajanju likova, ali modernih dramaturskih rjesenja po segmentiranju prostora paralelizmu zbivanja, cijom cvrstinom i skladom Isakovic parira stamenom svijetu balade i njenom uvijek krepkom organizmu sto dise carobnom jednostavnoscu savrsenstva.
Ovo je narodna pjesma

Vrsta pjesme:
Lirsko–epska pjesma, Balada

Balada je mjesovita knjizevna vrsta u kojoj se sjedinjuju
lirski, epski i dramski elementi.

Mjesto radnje:Juzna Hrvatska
Vrijeme radnje:Za vrijeme rata s Turcima
Tema:Tema pjesme je tragicna sudbina Hasanaginice

Dojam o djelu:
U drami Hasanaginica ono sto je podstaknulo najvise mojih osjecanja kao
sto je vjerovatno isti slucaj kod vecine citalaca je nesebicnost i ljubav
jedne zene koja je zatrpana porodicnom problematikom koja je opet gusto
protkana drustvenim i intimnim odredjenjima historijskog okvira Bosne iz
prve polovice 17. stoljeca. U drami ono sto me takodjer dosta potaknulo na
vlastito razmisljanje o toku radnje je Isakoviceva smirenost u pisanju koji
je zaustavio svoju tvoracku mastu i vise se priblizio baladi nego nekom
vlastitom stilu i slobodi pisanja. Medjutim nije samo pisac drame doprinjeo
njenoj ljepoti vec i njena vlastita ljepota opjevana u baladi koja je
zbog toga i prevedena na mnogo jezika.

Hasanaginica je narodna balada, koja je nastala izmedju 1646. i 1649. u Imotskoj krajini i prenosila se sa koljena na koljeno po Imotskom i okolini, postojeci tako u usmenom obliku, dok ju nije zapisao 1774. godine italijanski putopisac i etnograf Alberto Fortis nazivajuci je "morlacka balada" (morlacka ili iliricka). Prvi put je objavljena u njegovoj knjizi "Put po Dalmaciji". Od tog trenutka su se poceli nizati prevodi ove pesme na raznim svjetskim jezicima. Veliki umovi toga vremena kao Gete (1775), Valter Skot (1798.), Aleksandar Sergejevic Puskin (1835), Adam Mickijevic (1841) su samo neka od imena koja su prevodila "Hasanaginicu".