DJULABIJE,,Stanko Vraz

Biljeske o piscu:
Vraz, Stanko (Jakob Frass; Cerovec, 30.6.1810. - Zagreb, 20.5.1851.), knjizevnik. Po svojoj raznovrsnoj djelatnosti (pjesnik, kriticar, putopisac, prevodilac). Vraz je jedan od najistaknutijih Iliraca i prvi hrvatski profesionalni knjizevnik. 1842. g. s Vukotinovicem i Rakovcem izdaje kriticki casopis "Kolo". U kritici se bori za evropski kriterij i protiv diletantizma, a za knjizevno je stvaranje trazio da se oslanja na tekovine narodne i slavenske knjizevnosti. Najvredniji dio njegova rada jest ljubavna lirika. Kao pjesnik Djulabija i niza soneta Sonak i istina, on unosi u hrvatsku liriku svjez, lak i nepatvoren izraz, nasuprot deklamacijama i retorici, sto je prevladavalo u pjesmama vecine Iliraca. U satirama i epigramima ismijava nedostatke drustvenog i knjizevnog zivota, posebno utilitarizam i diletantizam pateticnih tamburasa i budnicara. Njegova lirika inspirirana je romanticnom erotikom u stilu i u modi njegova doba, posvecenom imaginariom ljubavnim idealima.

Analiza djela:
Djulabije su cilkus ljubavnih pjesama koje je Vraz poceo objavljivati u Danici 1837. godine, da bi ih zatim izdao u zasebnoj knjizi 1840. godine.
Vraz je napisao jos treci i cetvrti dio tog ciklusa pjesama koje su nasuprot I. i II. pjevanju posvecene domovini.

I. pjevanje

35.
Ljubice nemila,
ti moj nepokoju!
Kupi me u srce
i dusicu svoju

Jer smrtna j´ grehota
gdje brat bolan ceka.
A sestrica nece
da prinose lijeka.


38.
Ljubi me, Ljubice,
Ljubi, djevo mila!
Dok su nam jos vita
od mladosti krila.

Sreca bez pokoja
mijenja brzu nogu...
Sto ce donijet sutra
znano j´ samo Bogu

Car je Djulabija u njihovoj gotovo naivnoj jednostavnosti i neposrednosti. U pojedinim pjesnicama Vraz je neki obicni dozivljaj znao tako umjetnicki zaokruziti da se svaka od njih doima kao potpuna umjetnost. Djulabije sadrzavaju dozivljene djelove, (ljubav prema Ljubici), ali im je jezgra izrazito romanticka. U pjesmi Vraz iznosi ljubav prema Ljubici. Vlada vedro i optimisticko raspolozenje. Nakon njene udaje nostalgija i potistenost, a poslije smrti bol i sucut, jos jednom izrazava koliko ju je volio. Njegovi osobni osjecaji koji se odnose na ljubav prema zeni i domovini su vedri, kasnije nostalgicni i potisteni, povezani su sa pejzazom. Djulabije su
tipican izraz romanticarskog misljenja i nazora sto se narocito ocituje u povezivanju tih dvaju elemenata, a sto u konacnoj varijanti donosi do osjecanja sveljudskog.

III. pjevanje

69.
Krasan si moj kraju
sva su mjesta ista;
Al´ od cvijeta srece
nij´ vec nijednog lista
Samcat po nijh secem
s tugom bez broja
ko po groblju djece
Slava mati moja

Djulabije su u hrvatskoj knjizevnosti i njenoj povijesti proglasene ljubavnim romanom u stihovima. To je ocita zabluda. Srodnosti izmedju Djulabija i razlicitih romana iz vremena romantike, doduse ima. No one su u citavom njihovom ugodjaju, a ne u kompoziciji. Pocevsi pisati pjesme Ljubici, Vraz nije ni mogao znati, kako ce ih zavrsiti. Djulabije su u cijelosti zbirka ljubavnih pjesma, povezanih, no nikakav roman. Po svom sadrzaju i po pjesnikovu osjecanju Djulabije su isto toliko slovenske koliko i hrvatske. U njima je upotrebljen krakovjek, sto ga je Vraz iskoristio vec u slovenskim stihovima.



Stil pisca:
U teznji da nadje sto adekvatniji izraz za svoje pjesnicke vizije Vraz je pronalazio razlicite forme: od klasicnih soneta do romance i balade, te gazele; pa je i na taj nacin obogatio nasu knjizevnost onoga vremena. Bilo je u tom trazenju i lutanja, i slabih stihova, bilo je narocito mnogo borbe s jezikom, sto nije nikakvo cudo jer je Vraz Slovenac. No usprkos svim tim slabostima Vraz je u svoju poeziju unio mnogo iskrenih, osobnih
momenata koji variraju od vedrih stihova do sumornih motiva i atmosfera.