Ponosna je Bosna moj zavicaj mili,
Tu je sunce zica granulo menika,
Djedovi su moji za nju krvcu lili,
Njojzi bit cu i ja celenka i dika
Povrh nje su vijenci prohujali burni,
Mnogo nas je ljutih sapinjalo jada,
Oblaci se i sad nad njom kupe tmurni,
Ali Bosnjanin joste bori se i nada.
O predrago ime! Hiljadu je ljeta,
Sto kraljevskim sjajem ponad Duvna sinu
Ali makar sudba zadesi nas kleta,
Ti nam spase ponos, prava i starinu.
Dok svetinje ove Bosnjak cuva svoje
Nikada ga sila unistiti nece –
Cisto i presjajno – kao sunce sto je –
I njemu ce sinut sunce stare srece.
Moje mlado srce taj vec casak sluti,
Bez muke i znoja – znadem nece doci.
Zato treba radit i ne pocinuti
I kroz ostro trnje makar bilo proci.
Oj, premili rode! Tebe tesko boli
Sto nevjeru s bijede ti pretrpje mnogu,
Al ja bas te volim, sto si bijedan toli
I jer zicem cijelim tebi pomoc mogu.
Radit cu za te i slobodu tvoju,
U sreci cu tvojoj placu trazit trudu,
Uklanjat se necu ni muci ni znoju,
Ma okupo njime tvoju svetu grudu.
Postojbino draga Mladena i Tvrtka!
Bosnjastvo mi tvoje bastinstvo je sveto.
Ah, neka je samrt i teska i gorka,
Za spas tvoj i srecu – mog zivota eto.
Musa Cazim Catic
Bosnjacka Svijest, Sarajevo, 1914
Musa Cazim,Catic rodjen je 1878. godine u Odzaku gdje ide u osnovnu skolu. Nakon oceve smrti otisao je sa majkom u Tesanj jer se ona tamo preudala. U Tesnju je pohadjao medresu i kod ocuha uci brijacki zanat. Bio je darovit ucenik i tu je vec naucio arapski, turski i perzijski jezik. Poslije je imao buran zivot od Carigrada a zatim Tuzla i Budimpesta gdje je sluzio vojsku. Gimnaziju zavrsava u Sarajevu a 1909 odlazi u Zagreb kao student prava. Tu se kretao u pjesnickom krugu Antuna Gustava Matosa i pekao zanat: knjizevni i boemski. Ni jedan ispit nije polozio. Godine 1912. pocinje raditi u tesanjskoj banci, pomislja na samoubojstvo i stvara svoje najbolje pjesme. Muhamed Bekir Kalajdzic odvodi ga u Mostar, povjerava mu urednistvo"Bisera" (stamparija i casopis) i tjera ga na prevodjenja za muslimansku biblioteku. Takvog prevodioca kao Catica tada nije bilo. Njegov mecena je znao za naklonost alkoholu te mu nikad nije davao novac u ruke nego ga je sam vodio na rucak. Dolazi rat , mobilizacija, sluzba u Tuzli i Oerkenyu u Madjarskoj, pijancenje, tuberkuloza. Otpusten je iz vojske i u Tesnju u rano proljece 1915 u svojoj trideset i sedmoj godini umire. Najveci pjesnicki talent medju Bosnjacima do Maka Dizdara, te prvi pjesnik – modernist bosanske knjizevnosti.
Musa Cazim Catic je pjesnik zudnje i boli – s naj sirim rasponom osjecajnosti i reflektivnosti od nagonske strasti za elementarnim samopotvrdjivanjem, do misticne zudnje za ispunjenjem Bica; od teskog zala zbog prolaznosti zivota, do metafizickog straha pred ponorom i prazninom:
PRED SMRT
Agonija kao zlatni prah se vije,
Vrh mene leprsa jedan zuti cv'jet.
Jos nikad nije ljepse mirisala
Moja mala izba – moj veliki svijet.
Slaba moja ruka k zutom cv'jetu tezi,
Hvatajuc ga tako lijep i zut.
Ali zalud napor, cvijet od mene bjezi,
I opet mi pada na prsa i skut.
No comments:
Post a Comment