GRADITELJ PISMENOSTI,,fra Matija Divkovic

Bosnjaci ne smiju zaboraviti svoje velikane duha, uma i srca. Ako je sve to ujedinjeno u jednoj osobi, to i sadasnja generacija nasega naroda treba upoznati da bi se nadahnjivala na ovim uzorima stvarajuci svijetlu buducnost.
21. augusta 1631. godine, umro je u olovskom samostanu fra Matija Divkovic. Godine 2011. navrsilo se punih 380 godina od njegove smrti. Mozda bi to trebala biti prigoda da se sjeti ovoga naseg velikana, odgojitelja, vjeroucitelja, knjizevnika, kul-turno-prosvjetnog djelatnika, te potaknuti katolicku javnost, Institut za jezik i povjest, te sve one kojima je stalo do ocuvanja bosanske bastine, na ponovno izdavanje njegovih djela.

Rodio se 1563. u Jelaskama kod Olova. U franjevacki red stupio je u samostanu Olovo. Teologiju je zavrsio u Italiji. Djelovao je u Sarajevu od 1609. godine, u kresevskom samostanu od 1612., te u olovskom samostanu od 1614. do smrti. Ziveci u tadasnjem teskom i bremenitom vremenu, Divkovic je za glavni cilj odredio sacuvanje vjere i kulturno pros­vjecivanje u svom katolickom duhu. Kako bi u tom smjeru mogao sto sire djelovati, Divkovic se odlucio na pisanje

Tako je poceo stvarati svoja djela. Stvarao ih je upravo onako kako se oko njega zivjelo, mislilo, radilo, pjevalo i propovijedalo. Stare legende je ozivljavao svojim svjezim i vjestim nacinom pisanja, a osobito svojim lijepim, socnim narodnim jezikom.
Tacno prije 390 godina, 1611. odlucio se na izdavanje svojih prvih djela Nauk krstjanski i Sto cudesa. Stampao ih je u Mlecima iskljucivo narodnim pismom-bosancicom, koju je modificirao. U stampari je on sam olovom izlijevao slova bosancice i tiskao svoje knjige. To su prva djela na narodnom jeziku nastala na tlu Bosne i Hercegovine i njima je fra Matija Divkovic udario temelje bosansko-hercegovackoj knjizevnosti.
Najpopularnija knjiga toga do­ba, i to ne samo u Bosni i Herce­govini vec i u Dalmaciji, je Divkovicev "Mali" Nauk krstjanski iz 1616. godine. Iste je godine stampao je i veliku zbirku propovijedi Razlike besjede, koju cijelo Pri­morje pamti po imenu "Fratrica".

Divkovic je imao i velik utjecaj na razvoj dubrovacko-dalmatinske knjizevnosti. Nedavno preminuli bosanski pjesnik Nikola Milicevic smatra ga jednim od najboljih bosanskih prozaista u proslosti.

Divkoviceve knjige su se dugo citale, prepisivale i stampale. Do­zivjele su bezbroj izdanja, kako u bosancici tako i na latinici i glagoljici i bile su u XVII. i XVIII. stoljecu u citavoj Bosni i Herce­govini i Dalmaciji, ali i u Slavoniji, najpopularnije narodno stivo. Nije ni cudo jer je Divkovic svojim poukama pronalazio pravi lijek za pomirbu i prastanje, a bio je i pravi specijalist za zadovoljavanje covjekovih duhovnih, moralnih i estetskih potreba.
Dosao je pravi trenutak da se u znak sjecanja na ovog velikog bosanskog nacionalnog, pisca i prosvjetitelja zapocne s pripremama za ponovno stampanje i izdavanje njegovih djela, da bi i danasnja generacija otkrila ovoga velikana koji je tako raznoliko obogatio svoje vrijeme, ali i nasu povijest. Zasluzio je da se njegovo ime utisne na procelje mnogih skola i ulica, kao sto je u iz­nimnim slucajevima to i ucinjeno.